"Čarobna Istra - skrivene tajne istarskih gradina" naziv je najnovijeg naslova Zdenka Bašića u kojemu je poznati ilustrator i autor slikom i tekstom spojio priče o jedanaest istarskih kaštela i isto toliko starih istarskih predaja o mitološkim stvorenjima: o vilama, štrigama i štrigunima, divovima, vukodlacima, krsnicima, o orku, mori, duhovini, macmolićima i švaržićima.
"Cilj je ove publikacije da se široj publici približe kašteli i istarska nematerijalna baština koja nikada nije na ovaj način predstavljena. Knjiga je namijenjena svim generacijama, od klinaca do baka i djedova", govori Bašić. "S obzirom na to da Istra ima cijelu enciklopediju mitskih stvorenja, koja su drugačija od ostatka Hrvatske, moja je ideja bila da uz svaki kaštel vežemo neko mitsko stvorenje."
No, kako napominje, knjiga nije komercijalna i dijelit će se na promocijama vezanim za Istru i istarske kaštele.
"Radi se o projektu Istarske županije koji je obuhvaćao sanaciju kaštela, a između ostalog i osnivanje Kuće kaštela u Momjanu koja je napravljena kao prezentacijski centar svih kaštela Istre", dodaje.
Dosta dugo je znao, priča Bašić, za istarske mitove i legende, ali sada je prvi put malo dublje ušao u to. "Prošao sam svu literaturu, uspio sam čak naći neka stvorenja koja nisu dosad obrađena na ovaj način, na primjer švaržići ili duhovina, koja se spominje u tekstovima, ali kako je to mračno stvorenje koje je odnosilo djecu, ljudi o tome nisu voljeli pričati. Tekstove o duhovini sam našao u Italiji pa se u ovoj knjizi prvi put detaljnije piše o njoj."
Duhovinu u knjizi Bašić veže uz utvrdu kraj Buzeta, poznatu i kao Petrapilosa ili "Dlakavi kaštel". Doznajemo da je to možda najstrašnije drveno biće koje se pojavljuje u predajama Istre, a nastaje kada neka žena loše naravi ili sama štriga ostane trudna. Ona je nevidljiva čak i svojoj majci, a može je se vidjeti tek kao bijelu izmaglicu ili bijeli duh koji lebdi među kamenim kućama tražeći svoje žrtve…
Zanimljiva je i priča o nastanku Pule koju su sagradile vile s Učke, letjele bi na vjetru i nosile pune skute kamenja. "Kamen po kamen, red po red i za jednu jedinu noć nastalo je čudesno kružno zdanje koje danas poznajemo kao pulsku Arenu."Brijuni su pak nastali kada im je iz vilinskih haljina kamenje palo u more.
Za sve slavenske mitove, tumači Bašić, karakteristično je da su uvijek vezani za lokaciju.
"Za Pazin i Motovun vežu se divovi, švaržići za planinska područja Učke i Ćićarije… Neka su mitska stvorenja vezana baš za određenu lokaciju, a neka za šire područje."
Ovo je prvi put, kaže Bašić, da su povijest i kulturna baština usko povezani s mitologijom.
Sve se priče u knjizi baziraju na narodnim predajama, neke su već puno puta interpretirane, neke su izravni zapisi kazivača.
"Trudio sam se za svaku pojedinu priču naći što više dostupnih izvora - pisanih ili digitalnih i usporediti ih, ne bih li našao ono zajedničko, osjetio njihov izvor i onda prema tome izgradio svoju impresiju priče. Sva su bića specifična za Istru i Kvarner, iako se, na primjer, macići i mura pojavljuju i u širem hrvatskom kontekstu, pa čak i centralno europskom; fenomen divova postoji u cijelom slavenskom području, što su ostaci najranijeg mita stvaranja svijeta i dolaska Slavena na ovo područje, a postoje i stvorenja koja se isprepliću s legendama i stvarnim događajima, kao što su vampiri i vukodlaci, mitološki opet vezani za slavensko područje, ali ovdje u Istri ostaju dokumentirani u narodnoj predaji, ali i zapisima i povijesti pojedinih mjesta."
Bašić napominje da je o kaštelima jako puno toga već zapisano, stručno i znanstveno, tako da je tražio ono što dodiruje legende i iskače iz mnoštva stručnih informacija, ne bi li se priče o kaštelima bolje stopile s mitološkim pričama.
"Tražio sam ono što je zainteresiralo unutarnje dijete u meni, koje se oduševi kada hoda među kamenim zidinama koje još u sebi skrivaju tajne. A tako sam i pristupio vizualnom dočaravanju kaštela, nisam htio puko prikazivanje povijesnog stanja, a ni suvremeno stanje, već sam htio dočarati impresiju, misterij i doživljaj u kamenu i obliku. Katkada tim oblikom dominira povijest koja ga je oblikovala, a katkada priroda, vjetar i vrijeme koje su ga poharali i oblikovali u današnji oblik. Ili pak trenutak u kojem sam se našao pred njime."
Za potrebe knjige boravio je neko vrijeme u Istri, kako bi sakupio materijale i doživio sve te lokacije. Javio se, priča, prijateljima i poznanicima, knjižnicama i nekim bakama koje poznaje u Istri. I tako se lagano formirala lista najistaknutijih i najkarakterističnijih stvorenja Istre.
"O mnogima se već puno pisalo i dio su poznate istarske mitologije. No, drago mi je da sam nabasao i na neka skoro izgubljena i zaboravljena mitološka bića. Tako je npr. švaržić zbog sličnosti svog imena često u pričama i obradama ostao skriven iza staroslavenskog boga Svaroga, a zapravo je jedno posve drugo stvorenjce o kojem su nekada pastiri s Učke prepričavali priče. Tragajući za korijenima te priče uspio sam doći do dokumenta u kojem se spominje; kroz diplomske radove, pa do originalnog zapisa s početka stoljeća arhiviranog u HAZU."
Iako napisana standardnim jezikom, Bašić je i u tekstu na neki način nastojao provući duh vremena, srednjovjekovlja, i pripovijedanja.
"To je i moj prvi susret sa starim dijalektima Istre s obronaka Ćićarije i Učke, a to sam uspio i opet zahvaljujući poznanicima iz Gradske knjižnice u Rijeci. Bilo mi je neopisivo drago ući u taj svijet i dešifrirati ta kazivanja. Iako je dio narodne predaje u priči, veliki dio je i u izvornom pripovijedanju (pa barem i zapisanome) koje uvijek u sebi sakriva atmosferu, mirise i teksture stvarnosti davno zaboravljenog vremena i življenja, koje može ispričati samo izvorni jezik tog prostora i vremena."
Podaci o kaštelima povijesno su provjereni i utemeljeni, no u pričama je Bašić uzeo autorsku slobodu da ih doživi i interpretira na svoj način.
"Imao sam sreće tijekom istraživanja i putovati, posjetiti sve lokacije i fotografirati sve kaštele. Neke koji su otkriveni, obnovljeni i predstavljeni svijetu, a neki koji su još gotovo sakriveni, skoro nedostupni, još čuvaju tajne neke druge dimenzije, poput Kožljaka i Kršana. I bila je povlastica gledati ih u svjetlu trenutka kako se otkrivaju u tim posjetima, pod oblacima, olujama, kišom i vjetrom, suncem ili mjesecom… Ilustriranju sam pristupio kao svom putopisnom dnevniku u kojem sam ocrtavao sjećanja i impresije s tog puta kroz kolaže fotografija, rekreirajući atmosferu pojedinog kaštela i onda u njih smještao mitska stvorenja i priče."
Ovaj je projekt nastavak, odnosno dio cijelog niza projekata Istarske županije - Regione Istriana u razdoblju između 2004. i 2023. čiji je glavni cilj bio valorizacija i promocija kulturne baštine. Kroz sedam velikih projekata u suradnji s brojnim međunarodnim partnerima, znanstvenicima i stručnjacima otvorena su čak tri posjetiteljska centra, objavljeno je nekoliko fotomonografija te brošure kulturnih ruta, uz mnoštvo popratnih materijala, stručnih skupova, radionica, edukacija i manifestacija.
"Svaki kaštel i svaka ruševina koju sam posjetio ima neku skrivenu tajnu i mistiku koja još tamo izvire, a svatko tko će posjetiti ta mjesta, sigurno će ih osjetiti. A noću, kada tišina i mrak zaogrnu ta mjesta, mogu zamisliti da ta bića tamo još dišu, zavijaju i skakuću na mjesečini. Oni koji to možda ne mogu vidjeti ili se neće usuditi tamo zateći u to doba, mogu to napraviti listajući stranice ove knjige. Mislim da je to njena najveća čarolija", zaključuje autor.