Građani od danas imaju priliku vidjeti opus Jose Bužana u sklopu velike jesenske izložbe "Joso Bužan: iz fundusa Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i Etnografskog muzeja" koja je rezultat suradnje dviju muzejskih institucija, ali i pokušaj da se jedno pomalo zaboravljeno ime hrvatske umjetnosti vrati u širi javni prostor.
Zadnje pripreme su u tijeku. Isplanirano je gdje će koji rad stajati, rasvjeta, zidovi, natpisi i opisi djela, a među prvima izložbu u pripremi pogledali smo i mi. Njezina je posebnost upravo u spoju umjetničkog i etnografskog jer se Bužanove slike ne promatraju samo kao umjetnička djela, već i kao svojevrsni prizori iz svakodnevice Zagreba i okolice s početka 20. st.
Povod za suradnju Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i Etnografskog muzeja bila je ideja muzejske savjetnice NMMU-a Ivane Rončević Elezović koja je prepoznala da je Bužan, unatoč kvaliteti i zanimljivosti njegova opusa, godinama nije bio dovoljno zastupljen u javnosti. Posljednjih desetljeća o njemu se rijetko govori, a i veće izložbe njegova stvaralaštva također su bile prava rijetkost. Upravo su zato dvije institucije odlučile otvoriti pitanje njegova mjesta u hrvatskoj povijesti umjetnosti.
- Nije bio dovoljno zastupljen, gotovo nepoznat javnosti. Od negdje 70-ih godina nije bilo većih izložba. To je bio povod za naš susret i upravo ova izložba odlično sjeda u Etnografski muzej - kazala je za Jutarnji ravnateljica Etnografskog muzeja Zvjezdana Antoš.
Poznato je koji je hrvatski film kandidat za Oscara
Suradnja dviju institucija trajala je gotovo dvije godine. U tom su razdoblju kustosi i drugi stručnjaci pregledavali arhive, proučavali funduse te tražili način na koji bi Bužanovo slikarstvo i fotografije predstavili suvremenoj publici. A, prema riječima naših sugovornica, ravnateljice EMZ-a i Ivane Rončević Elezović, boljeg mjesta za realizaciju ideje nije bilo.
- I to baš zbog njegove ljubavi prema motivima iz života puka. Slika govori više od riječi. Možete na dvije slike vidjeti identične klupice. To su obično bile tipske klupice za to vrijeme, odnosno karakterističan namještaj za cijelo područje sjeverozapadne Hrvatske - kazala nam je Rončević Elezović o poveznici etnologije i umjetnosti i tome kako nam detalji iz Bužanova opusa to najbolje predočavaju.
Bužan je posebno zanimljiv zbog motiva kojima se vraća životu običnih ljudi. Na njegovim slikama pojavljuju se seljaci, pučki prizori, rad, dokolica, običaji, portreti, a upravo ono što je umjetniku bio neposredan motiv danas je vrijedan dokument tadašnje kulturne svakodnevice.
Uz umjetnička djela iz fundusa Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i Etnografskog muzeja predstavljeni su i predmeti, fotografije i audiovizualni materijali koji posjetitelju omogućuju da usporedi ono što vidi na Bužanovim slikama sa stvarnim životom ljudi toga vremena.
Ta je poveznica posebno važna jer je Etnografski muzej od samih svojih početaka snažno vezan uz terenski rad i dokumentiranje života u Zagrebu i njegovoj okolici. Muzejski su kustosi već početkom 20. stoljeća odlazili na teren, bilježili običaje, odijevanje, arhitekturu i svakodnevni život stanovništva.
U fundusu su tako sačuvane najranije fotografije zagrebačke okolice iz 1920-ih, kao i filmski zapisi nastali u vrijeme kada su etnolozi tek počeli sustavno dokumentirati svakodnevicu. Upravo ti materijali omogućuju jednu zanimljivu igru pogleda: ono što je Bužan promatrao kao umjetnik, muzejski su djelatnici bilježili kao istraživači stvarnog života.
Na izložbi se tako mogu uspoređivati detalji, od odjeće i namještaja do izgleda ljudi i prostora.
A tko je bio Joso Bužan?
Slikar pučke svakodnevice, ladanjske idile i skrivenog ekspresionizma. Rođen u Sisku 1873., a preminuo u Zagrebu 1936. Njegov opus tematski i motivski možemo podijeliti na prikaze pučkoga života u ambijentu sela i okolnog pejzaža te značajan segment građanskih portreta, među kojima je nemali broj istaknutih javnih ličnosti razdoblja s prijelaza devetnaestog na dvadeseto stoljeće. Teme iz života sela, međutim, bile su Bužanova omiljena tema.
Likane svijetlom paletom, mahom pseudoplenerističkog načina, ove slike donose prizore iz pučke svakodnevice Hrvatske, a osobito su zastupljene one iz zagrebačke okolice (Šestine, Turopolje) i Posavine te scene iz života Roma.
- Bio je jedan tipičan slikar 19. i 20. stoljeća, ali i prepoznat kao talent. Kršnjavi ga je dosta poticao, nudio mu stipendije, smatrao je da ima potencijala. Bio je boemske naravi, veseljak, čovjek iz naroda. Školovao se u Zagrebu i Beču - govori nam Rončević Elezović, ističući da je bilo kritičara koji su mu bili skloni, ali i onih koji su prema njemu bili malo stroži.
- Bio je dosta pod utjecajem Bukovca i njegove šarene škole. Smatram da je on bio solidan slikar i da treba imati mjesto u našoj povijesti umjetnosti. Da njegovo slikarstvo dugo nije bilo prezentirano ni predstavljeno - dodaje.
Objašnjava da je posebno slikao građanske portrete, i to po narudžbi, te budući da nije bio imućan, bili su mu jedan od glavnih izvora financiranja.
U obnovljenoj Akademiji likovnih umjetnosti počinje Zagreb Design Week
Iako je značajan broj portreta nastao zbog potrebe za zaradom, to svakako ne umanjuje njegovu umjetničku sposobnost.
- Imate niz pučkih portreta s ekspresionističkom grimasom, s licem-maskom, deformacijama na tragu Halsovskih portreta Fransa Halsa, jednog baroknog majstora koji je po tome poznat - objašnjava.
Zašto je onda Joso Bužan toliko dugo ostao izvan glavnog interesa?
„Nije došao na red”, riječi su kojima bi se mogao sažeti razlog njegove male zastupljenosti.
Odgovor možda nije u tome da nije bio dovoljno vrijedan, nego u činjenici da je hrvatska povijest umjetnosti jednostavno puna autora koji još čekaju svoju novu interpretaciju. Upravo zato ova izložba nije zamišljena samo kao predstavljanje nekoliko slika iz muzejskih fundusa. Ona je pokušaj da se Bužan ponovno uvede u razgovor o hrvatskoj umjetnosti.
Izložba i već sad pobuđuje interes javnosti pokazuje se i prije samog otvorenja.
Nakon što je najavljena priprema izložbe, organizatorima su se javili građani koji posjeduju njegova djela.
- Dobili smo jednu obiteljsku fotografiju koju smo uključili u postav. Zvala nas je i jedna građanka da ima Bužanove slike u privatnom fundusu. Ljudi su se počeli javljati da bi uključili ta djela u izložbu - kazala nam je Antoš.
Zato će ova izložba možda biti zanimljiva i onima koji inače ne odlaze na izložbe moderne umjetnosti. Jer u Bužanovim slikama mogu prepoznati nešto mnogo bliže: grad i ljude koji su postojali prije njih.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....