IGOR ZIDIĆ

'Kad sam otkrio Masline nadrealističke slike, to je za mene bilo pravo čudo'

Igor Zidić
 CROPIX
 

Pravi lov na nepoznato. Tim riječima sumirao je povjesničar umjetnosti Igor Zidić potragu za dosad neviđenim djelima dubrovačkog slikara Antuna Masle (1919. - 1967.).

Kao autor monografije koja se pripremala za veliku, okruglu 100. obljetnicu Maslina rođenja, Zidić je pregledao mnoge privatne zbirke, neke od njih prvi je put imao priliku i vidjeti, pokucao na mnoga vrata, i na kraju došao do nevjerojatnih otkrića koja bacaju posve novo svjetlo na opus jednog od možda najzanimljivijih, a najmanje do kraja istraženih hrvatskih umjetnika druge polovice dvadesetog stoljeća. Bogato ilustrirana monografija na gotovo 500 stranica izašla je upravo ovih dana, prethodila joj je i izložba u Umjetničkoj galeriji u Dubrovniku koja ju je i objavila kao prvu u novopokrenutoj biblioteci „Kosta Strajnić”. U njoj se pored poznatih pojavljuje velik broj Maslinih slika koje dosad nisu viđene, a od kojih su neke po Zidićevu sudu prvoklasne.

Na primjer slike “Gavranovi”, “Jelensko slavlje”, “Vranac nosi mrtvoga”, “Eva s ogrlicom”, “Stado u plavoj gori”. “Čudo od slika” kako će ih nazvati autor, koje nisu nikada reproducirane, nema ih ni u Karamanovoj knjizi, prvoj i do ove Zidićeve jedinoj Maslinoj monografiji. “Postoji nekoliko desetaka slika koje se prvi put pojavljuju, a izvanredne su. Lociraju Maslu u vrh naših pedesetih godina 20. stoljeća, onkraj tadašnjih avangardizama, a opet u matici suvremenosti. Javljaju se nova imena, Stančić, Vaništa, Ivančić i drugi dok Masle radi sam u izolaciji od modernističke jezgre koja u Zagrebu egzistira. Masle tih godina radi u školi da preživi, a umire u 48. godini života. Imao je dakle kratak period na raspolaganju i čudesno je kako ga je iskoristio”, priča Igor Zidić koji je prije nekoliko godina priredio Masli izložbu u Rovinju, u galeriji Adris.

Čista intuicija

Posebno izdvaja sliku “Gavranovi” nastalu 1952. godine. “To je vrlo rano s obzirom na blisko susjedstvo i nepomirljivu ideologiju socrealizma. Zatim tema, tko bi se odvažio u to – još gotovo udarničko doba - namijeniti glavnu ulogu gavranovima? A ima još cijeli niz takvih Maslinih slika. Pogledajte “Malu Brigitu i barke“ iz 1956. Tu dolazi do izražaja njegova posve likovna narativnost. Sve je koloristički ostvareno u maniri koja se doima kao dječji crtež.

Sve je slobodno, duhovito i zaigrano; a to su elementi koji nedostaju našem slikarstvu toga vremena. Tada se vode borbe oko Murtićevih dekoracija u Ritz baru, vode se polemike oko prvih nastupa Picelja, Srneca i Rašice u Klubu arhitekata, koji ne mogu dobiti neki prikladniji izložbeni prostor. Dotle Masle dotiče neke europske teme i načine, anticipira ono aktualno čistom intuicijom. Do 1956. nije putovao, dosegao je samo Zagreb u kojemu je studirao. Na slici “Kineski čajnik s pipunom” vidljivi su elementi orijentalizma koji je europska moda sredine 19. stoljeća. Kod Masle se, sto godina poslije, pojavljuje u dosluhu s Matisseom, u novoj dekorativnosti i plošnosti, u novoj svježini oka i posve osebujnim kolorizmom”.

Značajna je, ističe Zidić, i vanredno slobodno slikana Venecija, iz kolekcije Branka Roglića, za koju je akvarelna skica pronađena u jednoj zagrebačkoj zbirci. “Masle je u Veneciji izravno napravio akvarel da bi poslije, u atelijeru, nastala ova uljena slika, formata koji je za njegove standarde velik”. Zidić je najbogatiji “rudnik” i izvor novina, kako nam kaže, izvukao iz kolekcije Maslinih kćeri, Brigite i Dolores. “Otkrili smo i neke zbirke za koje nismo znali da postoje. Kod nekih vlasnika nailazili smo na uobičajenu susretljivost, a gdjekad i na odbijanja - pa smo kucali ponovo. Bilo je bezbroj načina i borbi da se dođe to tog materijala”.

Restauracija nepotpisane slike “Djevojčica s vrčem” otkrila je na poleđini još jedan rad s Maslinim inicijalima

Vlastita pravila

Kad se počelo pisati da se sprema Maslina obljetnička izložba, kaže Zidić, onda su se neki ljudi i sami javili. “Došli smo tako i do jednog zagrebačkog vlasnika, posredstvom treće osobe, s dva, tri krasna Maslina djela, nikad prije viđena te nekih dubrovačkih. Na primjer “Jelensko slavlje” iz 1959. dosad nije reproducirano ni izlagano. Tu Masle stvara svoja pravila, ničeg se tradicijskog ne pridržava, ništa mu nije bilo toliko sveto da ne bi preinačio, izmijenio…”

Zidić je u svom istraživačkom radu na izložbi i knjizi naišao u Maslinim malo poznatim slikama na puno elemenata neobične fantastike, metafizičkih poriva “jer to onda nije bilo na cijeni”. Koristio je i zbirku Maslinih crno-bijelih fotografija. “Mnoge slike su jedino na tim fotografijama zabilježene, danas ne znamo gdje su, neke su i uništene, za neke piše da ih je preslikao, neke je prodao u inozemestvo. Od čudesne slike “Tri životinje” imamo samo crno-bijelu reprodukciju. Sliku je kupio direktor velike svjetske izdavačke kuće i odnio u New York”.

“Djevojčica s vrčem”

Rogate životinje

Autor knjige kaže da mu je bio pravi izazov povezati sve te razne slike u cikluse. “Kada sam to napravio odjednom su se pojavile rogate životinje u tolikom broju da je postalo očito kako je to bila neka čudna Maslina opsesija, za njega karakteristična borba između svetoga i sotonizma”. Prema riječima Igora Zidića ono što nije napravljeno u vezi s Maslom to je čitanje opusa u simboličkome ključu, a sagledavan je inventarno, odčitavan pozitivistički. “Jedna slika prikazuje konja, druga jarca i to može biti točno, ali to je tek prvo čitanje motiva. Kad se jarac, ovan i bik učestalo udruženo pojavljuju to postaje intrigantno, tražiš tome neki razlog i smisao i zato sam tu ubacio i komparativni materijal od Goye do Picassa. A onda sve završava s Maslinim veličanstvenim ‘Bikom’ iz 1959”.

Element fantastike Zidić je u monografiji posebno naglasio i tu je, priznaje, morao i samog sebe ispraviti. “Nisam ga izložio na mojoj izložbi nadrealizma 1972., jer nisam tada poznavao taj dio Maslina opusa, sada sam ga i sebi samom otkrio i to je bilo pravo čudo za mene”, kaže Zidić i ukazuje na sliku “Čarobnjakova pomoćnica” - “jednu ludu Maslinu fanataziju” s prikazom žene koje tijelo presijeca plitki bazen s vodom te sliku “Tri rogate životinje” u kojoj je Masle u trbuhu jarca “skrio” cijeli ženski akt. “Kakve su to fantazije! Nešto ga je sotonističko mučilo, pa taj njegov erotizam, pa animalizam...”

“Čarobnjakova pomoćnica” s prikazom žene kojoj tijelo presijeca plitki bazen s vodom

Od nadrealnih slika izdavaja i jednu iz zbirke slikara Matka Trebotića s motivom oka na dlanu (“Ruka”, 1967.).

“Baza njegova nadrealizma su simboli poput oka, kojiput ono viri iz zida, iz kokotova perja, iz daske stola…”

No jedno mu je otkriće bilo jako važno, “baš pravi kunstgešihterski posao”. Kod Masline kćeri Brigite čuvala se nepotpisana “Djevojčica s vrčem”. Ta slika, objašnjava Zidić, posve odudara od potonjega Maslina načina i bilo je mišljenja da to nije Masle. “Nisam popustio, osjećao sam u njoj trag Tartaglijine škole. Povezao sam to s činjenicom da je Masle bio Tartaglijin đak, prije nego je išao Beciću. Ta me slika privlačila, mislio sam da bi to mogao biti sam početak Maslin. Tehnički je lijepa, dobro izvedena, korektno akademski crtana i slikana; a to je ono na što u Masle nismo navikli. Zato mi je bilo važno da pokažemo i tu drugu njegovu dimenziju.

Da on nije ovakav kakvog ga znamo zato što je ‘nespretan’ ili zato što ‘ne zna crtati’. Stoga, priča Igor Zidić, sliku je obitelj povjerila restauratoru Denisu Vokiću koji je, skinuvši premaz na poleđini otkrio još jednu sliku s motivom dečka i s Maslinom inicijalima i ranom datacijom. “Kao lud sam tih dana prelistavao Masline rukopise i konačno našao opis te slike u jednom od njih”. Bila je to i konačna potvrda da je slika rani Maslin rad. A kako to da je tek nedavno otkrio Maslu?

“Dugo sam bio koncentriran na Dulčića kojega sam i upoznao. Maslu nikad nisam upoznao iako sam bezbroj puta razgovarao o njemu s Dulčićem i drugim umjetnicima, njegovim prijateljima. Bio sam nepravedan prema Masli jer jednostavno nisam u potpunosti poznavao njegov opus. Pokazalo se da je ono skriveno ujedno i ono danas najzanimljivije. Ipak, nisam ga otkrio tek u prosincu 2019. jer sam mu samostalnu izložbu priredio kod Schire 1985.”

Apokalipsa Ivanova

Od svih otkrića ili dosad neobjavljenih i neinterpretiranih djela u knjizi je posebno obrađen Maslin ciklus na temu Ivanove Apokalipse.

Zidić je kod Dolores Masle našao i bilježnicu u kojoj su Maslini tekstovi s parafrazama Apokalipse Ivanove, među koje ubacuje neke svoje asocijacije

„Nitko nije prepoznao da je tema nekih Maslinih slika Apokalipsa Ivanova posljednji tekst Novog zavjeta. “To je protonadrealistički tekst, za mene jedan od najfascinantnijih. Nadrealizam takvu prozu nije imao. Maslu je taj tekst očito obuzeo. Zašto je to sve ostalo nepoznato? On je pred sobom imao primjer Dulčića koji se loše proveo sa svojom splitskom freskom Krista Kralja i ta hajka na Dulčića možda i njega malo suspregla”.

Zidić je kod Dolores Masle našao i bilježnicu u kojoj su Maslini tekstovi s parafrazama Apokalipse među koje ubacuje neke svoje fantazije, reminiscencije i asocijacije. “Vrlo je tu nekonvencionalan, slobodan”. Prema obrascu koji je stvorio Dürer trebalo bi biti četrnaest slika na temu Apokalipse, objašnjava nadalje Zidić pa pretpostavlja da ih je trebalo ili je bilo toliko i kod Masle. Poznato ih je zasad osam, od kojih jedna samo na fotografiji. “Taj je Maslin ciklus izrazito važan”. Među Maslinim slikama Apokalipse Zidić ukazuje na “Jahače apokalipse” koji su lani kupljeni u Americi te nisu bili u Hrvatskoj poznati. Skica za tu sliku je u bilježnici koju je pak pronašao radeći na izložbi i knjizi.

“Poanta Maslina djela je u tome da ga ne možemo do kraja odgonetnuti ako se ne poslužimo simbologijom. Od svih triju velikih dubrovačkih modernih slikara, Masle je najmaštovitiji, najsimbolističkiji i najduhovitiji”, zaključuje Zidić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
09. svibanj 2022 22:33