Kao dio programa Festivala kulture Imena koji se već dvanaestu godinu za redom održava u jednom od turističkih bisera na Jadranu, Bolu na Braču, proteklog je vikenda u Galeriji umjetnina Branislav Dešković otvorena izložba Anabel Zanze pod nazivom „Aeromiting Air Show“. Dojmljivom postavu ove izložbe svakako pridonosi i ambijent stare kamene palače na bolskoj rivi u kojoj je smještena ova agilna galerija osnovana 1963. godine koja inače čuva neka od remek djela hrvatske povijesti umjetnosti s potpisom Joba, Plančića, Ivančića, Murtića, Perića...
U jednoj od izložbenih prostorija u prizemlju, u koju se ulazi iz atrija palače, Anabel Zanze bolskoj se publici predstavila novom serijom radova malih dimenzija ostvarenom u tehnici tuša i kolaža na papiru, nastalom tijekom protekle pandemijske godine.
Ciklus se sastoji od od 36 minijaturnih kolaža u kojima umjetnica, inače poznata po korištenju pisma odnosno teksta i slova u svojim radovima, poseže za novim-starim motivom - avionom. Iako se, naime, motiv letjelice znao pojaviti u njezinim djelima i ranije, nikada kao dosad nije bio glavno nadahnuće cijelog jednog ciklusa kao što je to slučaj s Aeromitingom.
Prve radove s motivom letjelica Anabel Zanze radi još u vrijeme studija da bi godinama kasnije, 2006., potaknuta djelima slavnog njemačkog umjetnika Anselma Kiefera napravila jedan posve spontani kolaž u kojem se koristila isječkom malog aviona s deplijana jedne njegove izložbe. Također, začetak Aeromitinga, kako napominje autor predgovora izložbe Božo Kesić, povezan je s njezinim prethodnim umjetničkim ciklusom „Pozivnice“ (od 2005. do 2007.) koji je bio zasnovan na istom formatu i na sličnoj vrsti postmodernističke citatnosti i referencijalnosti.
„Na letjelice se, listajući mape, može naići već u najranijim studentskim mojim perocrtežima, no prvi sam, sićušan, izrezak aviona Anselma Kiefera – s reprodukcije u deplijanu njegove izložbe 'Heaven and Earth' koju sam vidjela u Musée d'art contemporain de Montréal 2006. godine zalijepila na neposlanu pozivnicu samostalne izložbe a on se, bijel i zračan, osim s grafički obrađenom podlogom, lijepo nosio i s drugim kolažiranim ulijepljenim isječkom: isječkom kotača Duchampova bicikla. Deplijan sam žrtvovala zahvaljujući činjenici da smo tada kupili opsežan izložbeni katalog i donijeli ga, po povratku s putovanja, doma u Zagreb“, priča Anabel Zanze.
Motiv aviona i kasnije se sporadično javljao u njezinom radu sve dok se 2020. nije, kao i mnogi njezini kolege pred navalom koronavirusa, povukla iz atelijera u stan u kojem živi. Zbog skučenog prostora i „oskudnog repertoara likovnih sredstava“ bila je u nemogućnosti raditi veće kompozicije, a mali formati ipak su joj omogućili „kakav-takav rad“. Rezultat je jedan vrlo koherentan ciklus koji kod promatrača budi razne asocijacije.
„Ako sam u vremenu 1991-1995. i izvela nekoliko ratnih crteža – gotovo razoreni 'Metropolis', zatim 'Ratnu bilješku', molitveni pejzažni croqius te pokoji griboullage u kojemu zrakoplovi, ptice i neobične letjelice izbacuju na objekte na tlu, ili jedni na druge, razorne projektile – avioni ciklusa 'Aeromiting' iz pandemijske 2020, ne nose u utrobi oružja uništenja, oni su za mene demonstracija virtuozno izvedenih akrobacija vrhunskih pilota koji, po izvršenu zadatku, zadovoljni slijeću. Ipak moram priznati da neki od meni bliskih ljudi vide u njima vratolomne manevre s neizbježnim kolizijama i bezizlaznim sunovraćanjima“, kaže umjetnica.
U nekome će trenutku, objašnjava nadalje, koncentriranije oko u kolažiranome kolopletu, osim razigranih akrobatskih preleta i okretaja, penjanja i poniranja, i sličnog, na tijelima aviona, na njihovu trupu, krilima ili repu, kao i na relativno kompaktnim pozadinama, neba, tla, zapaziti tragove njezine umjetničke biografije – svojevrstan „self-miting“. Prepoznat će, naime, fragmente reprodukcija nekih njezinih ranijih djela iz različitih vremenskih perioda, ciklusa i tema. „Uz napor, može se dešifrirati iz kojih kataloga izložbi ili plakata potječu. Svjedoče i o rukopisu dizajnera, fotografa, tekstu kustosa-kritičara, uredničkim poslovima, vrsti papira, tisku, ukupnim našim nastojanjima te su za mene i autoreferentan intiman zapis i sjetna memorabilija“.
Tako se, na primjer, u „Aeromitingu 30“ sučeljavaju tri aviona izvedena od kolažiranih fragmenata preuzetih sa slika „Citat“, „Sylvia“ i „Naznake“, sve iz različitih ciklusa, a „nebesku“ im pozadinu čine pak dvije od sedam slika cjeline „Kvadrat: nastajanje i odustajanje“.
Ovom izložbom Anabel Zanze u galeriji Dešković započeo je ujedno i Festival kulture Imena koji je ovog ljeta posvećen Marku Maruliću odnosno 500. obljetnici tiskanja Judite, prvog epa hrvatske književnosti ispjevanog na hrvatskom jeziku. Ovogodišnji program festivala pod nazivom „Fermaj Marule“ uključivao je mađu ostalim i nastup gitarističkog dvojca Devčić & Erceg koji je održao koncert u atriju galerije Dešković zadnjeg dana festivala. Posjetitelji ovog bolskog ljetnog festivala kulture mogli su također uživati u open air galeriji Bollywood, gdje se u filmskoj maniri interpretiraju stare fotografije poznatih Boljana iz knjige Bolske uspomene Joška Egekhera te gastro eventu Trudna teća, tradicionalnoj bračkoj marendi na bolskoj tržnici.
