Kako je poštar spasio vjerojatno najslavnijeg slikara svih vremena

Slava mu je došla uslijed i nakon smrti, koja je u ranoj 38. godini prekinula njegov nimalo lak život. Ipak u najtežim danima nizozemski je post-impresionistički slikar Vincent Van Gogh podršku pronašao u prijateljstvu Josepha Roulina, poštara iz Arlesa, piše BBC u kontekstu izložbe "Van Gogh: The Roulin Family Portraits", koja je trenutno postavljena u Bostonu (Museum of Fine Arts).

Godine 1888., uoči Božića, van Gogh si je, tijekom svađe sa sustanarom i suradnikom Paulom Gauguinom, odrezao uho, koje je potom zamotao u papir i odnio prostitutki u lokalni bordel. Sljedećeg jutra došla je policija, koja ga je odvela u bolnicu, piše Muzej Van Gogh.

Nakon incidenta za slikara je brinuo upravo Roulin, koji se pobrinuo da Van Gogh primi i psihijatrijsku njegu. Za boravka u psihijatrijskoj bolnici Roulin ga je posjećivao, a jedno vrijeme plaćao je i njegov najam.

"Roulin... posjeduje tihu ozbiljnost i nježnost prema meni, kakvu bi stari vojnik mogao imati prema mladom", pisao je bratu Theu, opisavši Roulina kao "toliko dobru dušu i toliko mudrog i punog osjećaja".

"Ova izložba uistinu naglašava da Roulin za njega nije samo model - to je bio netko s kime je razvio vrlo duboko prijateljstvo", rekla je kustosica Katie Hanson.

Dok je njegov odnos s Gauguinom bio vrlo buran, onaj s Roulinom, piše BBC, nije bio kompliciran. Između kolovoza 1888. i travnja 1889. Van Gogh je izradio šest portreta svoga prijatelja, koji simboliziraju "prijateljstvo i nadu, suprotnost motivima usamljenosti, očaja i nadolazeće propasti, koje se može iščitati iz nekih drugih djela".

Susret u Arlesu

Van Gogh i Roulin upoznali su se u Arlesu, kamo se slikar preselio u veljači 1888. godine jer je vjerovao da će intenzivnije svjetlo i boje poboljšati njegova djela te da su južnjaci idealni modeli. Novopridošli stanovnik grada tijekom tog je razdoblja, ističe Hanson, bio otvoren za razne mogućnosti i nove ljude.

Prije no što se preselio u danas slavnu žutu kuću, Van Gogh je unajmljivao sobu iznad bara Café de la Gare. U kafić je zalazio i Joseph Roulin, koji je živio u istoj ulici te radio na obližnjoj željezničkoj stanici, gdje je nadgledavao ukrcaj i iskrcaj pošte. U baru je bio čest gost i na piće je trošio značajni dio zarade. Van Gogh je, s druge strane, bio u potrazi za modelima za portret. Pronaći dobrovoljce pokazalo se izazovnim pa mu je poštarov pristanak došao kao naručen. Van Gogh je pronašao svog modela, kojeg je smatrao "zanimljivijim od mnogih ljudi", a uslugu mu je vraćao samo u hrani i piću.

Sokrat, kako ga je Van Gogh imenovao, zbog guste brade i navodne mudrosti, od slikara je bio stariji samo 12 godina, no u njegovu je životu odigrao ulogu vodiča i očinske figure. Bio je republikanac, a kad ga je čuo kako pjeva Marseljezu, Van Gogh je zaključio da je "poput nečega što je naslikao Delacroix, ili Daumier" te da u njegovu glasu odjekuje "udaljena jeka trube revolucionarne Francuske".

S Roulinom, Van Gogh je dobio i četvero novih modela - Roulinovu suprugu Augustine i njihovo troje djece - sedamnaestogodišnjeg sina, kovačkog šegrta Armanda, jedanaestogodišnjeg školarca Camillea i Marcelle, bebu debeljuškastih obraščića.

Čak 26 portreta

Van Gogh je naslikao 26 portreta članova obitelji Roulin, a svakom modelu njegov je portret darovan. Provodeći vrijeme s obitelji, Van Gogh je svjedočio toplom trenutku o kojem je pisao bratu Theu:

"Zadnji dan ga je bilo dirljivo vidjeti s njegovom djecom, ponajviše s malenom, kada ju je nasmijavao, držao na koljenima i pjevao joj".

Iako je trpio hostilnost lokalaca, koji su ga opisivali kao "crvenokosog luđaka", kao i zagovarali njegovo zatvaranje, obitelj Roulin njegove je probleme s mentalnim zdravljem, piše BBC, prihvatila, a svoj dom učinila mjestom sigurnosti i razumijevanja. S druge strane, kada je Augustine otišla u rodni grad roditi Marcelle, Van Gogh je Roulinu pravio društvo.

O prirodi njihovog odnosa svjedoči i njihova korespondencija.

"Nastavi brinuti o sebi, slijedi savjete dobrog doktora i doživjet ćeš potpuni oporavak na zadovoljstvo svojih rođaka i prijatelja", pisao je Roulin iz Marseillea. "Marcelle ti šalje veliki poljubac", pisalo je na dnu pisma.

Van Gogh je preminuo 29. srpnja 1890. godine. U zadnjih 70 dana naslikao je čak 70 slika.

"Povijest umjetnosti je, također, mnogo profitirala jer je ovaj odnos Van Goghu omogućio slobodu da eksperimentira sa slikanjem portreta i razvije svoj vlastiti stil", mišljenja je autorica članka Deborah Nicholls-Lee.