Izložba Vaska Lipovca u crnogorskoj galeriji Miodrag Dado Đurić u Cetinju donosi novi pogled na Lipovčevo stvaralaštvo, govori i o vezama umjetnika s ovim krajem, a mogu se pronaći i podaci o umjetniku koji do sada nisu bili prisutni u široj javnosti.
Primjerice, kao mladić dok je studirao na važnoj, no kratkotrajnoj Akademiji primijenjene umjetnosti, Vasko Lipovac je zajedno s najtalentiranijim studentima generacije djelovao u radionici kod Krste Hegedušića, i malo je poznato da je u tom razdoblju njegov rad zapazila poznata američka kolekcionarka i nasljednica Peggy Guggenheim, koja je na temelju svoje kolekcije otvorila muzej u Veneciji. Kako nam kaže sin Vaska Lipovca, Mario Lipovac, “riječ je o slici iz studentskih dana, koju u je u Veneciju odnio jedan umjetnikov kolega. Nije poznato, doduše, koji rad, no zna se da je umjetnik za dobiven novac kupio - vespu”. Počeli su, dalje, istraživati gdje je danas ovaj rad, no potraga je još uvijek u tijeku - karizmatična Guggenheim, muza i kolekcionarka, kupovala je mnoštvo umjetnina diljem svijeta. Lipovac je tada stvarao djela u duhu nadrealizma, a ona u svojoj kolekciji posjeduje djela niza umjetnika tog pravca.
Također, ako je riječ o međunarodnim referencama, o Lipovčevom je radu pisao istaknuti teoretičar, jedan od najutjecajnijih na međunarodnom polju, Herbert Read, koji je uz izložbu Lipovca i Ordana Petlevskog konstatirao da “su i Petlevski, i Lipovac vrijedni pažnje, svaki na svoj način, svaki u svom svijetu”. Dvojica su često na početku karijere zajedno izlagala, kada ih je i vezao srodan likovni jezik.
Obiteljsko nasljeđe
Kod Lipovca je puno toga vezano uz obitelj. U Split je ovog umjetnika dovela ljubav prema Mileni Matas, s kojom ima tri sina, i u ovom se gradu trajno nastanjuje 1967.
Rodom je iz Crne Gore, rođen je 1931. godine u Škaljarima, malom naselju neposredno pored Kotora u Crnoj Gori, kao najmlađi od petoro djece. Umjetnikova majka Antica je bila iz dobrostojeće kotorske obitelji Lui, otac joj je bio ugledan zemljoposjednik Maksimilijan Lui. I sama je imala sklonost ka umjetnosti i voljela je slikati. Otac Vaska Lipovca, trgovac i brodski agent Spasoje Lipovac, cijenio je i kupovao umjetnine. U njihovoj su kući česti gosti bili umjetnici, među kojima i Vuk Radović i Mate Đuranović tako da je Lipovčev odabir zanimanja bio posve prirodan za obitelj.
Izložba pruža svjež pogled na ovog umjetnika, naročito kroz pogled autorice predgovora i kustosice Mirjane Dabović Pejović, uvijek je zanimljivo kad se ne ponavljaju ista imena u interpretaciji djelovanja pojedinog umjetnika.
Stilske mijene
Obuhvaćene su mnoge faze umjetnikovog stvaralaštva, a Zvonko Maković, drugi autor predgovora izložbe, u “Ženi s mačkom” iz 1955., vitraju iz umjetnikove posljednje godine školovanja na Primijenjenoj akademiji, naglašene stilizacije, vidi njegov prvi ozbiljan umjetnički rad, dok iz 1956. godine potječe Lipovčeva slika “Ikona”, jedan od prijelomnih radova. Iz te su rane faze na izložbi i “Kišobrani”, skupina stiliziranih ljudskih likova s jedva naznačenim detaljima lica, ali i kompozicije, poput “A10”, koje vrlo nalikuju onome što su tada radili EXAT 51-ovci, posebno pod utjecajem Ivana Picelja, i njegovih programatskih stajališta.
Nekoliko je važnih tema kod ovog umjetnika, Mediteran, erotika, sport, religija, a izložba u Crnoj Gori obuhvaća prve tri teme, religiju ne. Nedostaju, tumači kustosica izložbe, i ciklus posvećen Marulu, Shakespeare, Sv. Vlaho, Adam i Eva, Valovi, Vrata… “Kada je neko tako plodan autor onda i izbor radova istovremeno može biti i težak i lak zadatak”.
Aktovi i biciklisti
Među erotskim su radovima na izložbi “Odmor”, dva punija ženska akta pod drvetom, 1993., iz iste godine izložena je i “Ljuljačka”, akt plave kose koji se ljulja, potom crnobijeli crtež akta na crvenoj fotelji iz 1982., pa “Adam i Eva” iz 1984... “Moji su radovi blaga erotika. Erotika je nešto što čovjeka, ako je normalan, zanima i kad je mlad, i sa 75, i sa 85 godina”, tumačio je Lipovac. Publika je nerijetko u njegovom radu prepoznavala radost življenja, on je odgovarao: “Nikad nisam imao svjesnu namjeru unositi humor ili ironiju u svoje radove, ali život je takav. Iako su moji likovi često osamljeni i vrlo često tužni, u njima se osjeća radost života. A erotika je uvijek važan pokretač, ponese baš preko neočekivanih detalja, kroz neke atmosfere koje su teško čitljive dok se ne zakorači u svijet motiva”, te nastavljao: “Ne želim nikoga učiniti tužnim ili sretnim. Samo sam radio ono što je u tom trenutku bilo moguće”.
Izložba nije zaobišla ni jednu od najvažnijih tema u njegovom stvaralaštvu, a to je sport, odnosno figure sportaša zaustavljenih u pokretu, počevši od najpoznatijih, biciklista koji su 90-ih, kada su nastali “prkosili sumornoj atmosferi na Balkanu”, pa do žonglera, boksača, gimnastičara, bacača diska, dizača utega...