Slike sofa, čajnika, satova i mnogih drugih predmeta koji čine dio čarobnog svijeta Disneyjevih animiranih filmova, urezale su nam se u pamćenje od najranijeg djetinstva. Disney je postao svojevrsni simbol za kreativnost te inovaciju, no jesmo li dosad promislili što rasplamsava maštu umjetnika te odakle Disneyjevi kreativci crpe inspiraciju za arhitekturu, dekoracije i dizajn koji stvaraju živopisnu teksturu Disneyjevih animiranih filmova?
Umjetnici iza voljenih Disneyjevih crtića su ideje za ambijent i detalje u filmovima poput "Pepeljuge" te "Ljepotice i zvijeri" pronalazili u europskoj dekorativnoj umjetnosti.
Taj spoj animiranog filma i europske dekorativne umjetnosti te Disneyjev hommage istoj na proljeće će predstaviti izložba londonskog muzeja The Wallace Collection u suradnji s renomiranim njujorškim muzejom Metropolitan.
Autori izložbe izlažu šezdeset primjeraka europske dekorativne umjetnosti i dizajna osamnaestog stoljeća; od tapiserija preko namještaja do Boulle satova i finog porculana cijenjenog brenda Sèvres, a uz njih će se naći 150 rukom rađenih umjetničkih crteža na papiru iz knjižnice Walt Disney (Walt Disney Animation Research Library), arhiva Walt Disney, kolekcije Walt Disney (Walt Disney Imagineeriing Collection) te Obiteljskog muzeja Walt Disney, obavještava muzej Metropolitan.
"Izložba donosi kultne radove dvadesetog stoljeća i postavlja ih uz iznimne umjetničke primjerke iz osamnaestog stoljeća te time daje novi uvid u utjecaj francuske umjetnosti na Disneyjevu produkciju od 1930-ih do 1990-ih godina", kaže Max Hollein, ravnatelj Metropolitana te nastavlja:
"Disneyjevi animirani filmovi i umjetnost rokokoa prožeti su osjećajem čuđenja i užitka, a u ljudima pobuđuju osjećaje uzbuđenja i oduševljenja".
Posjetitelji će moći povući paralele između vizualnog identiteta Disneyjevih crteža i umjetnina koje su poslužile kao inspirativni predložak za niz dizajnerskih rješenja koje pronalazimo u Disneyjevim animiranim filmovima.
Izlošci će pokazati kako se europska dekorativna umjetnost rokokoa zrcali u predmetima iz "Ljepotice i zvijeri", a kako europska arhitektura srednjeg vijeka i gotike u " Uspavanoj ljepotici" te "Pepeljugi". Iz Disneyjevih se filmova iščitava vizualni identitet Europe kroz spomenuta povijesna razdoblja.
Poseban interes Walta Disneyja za europsku povijest umjetnosti nije slučajan. Fascinaciju europskom dekorativnom umjetnosti probudili su Disneyjevi višestruki posjeti zapadnoj Europi.
Europski dvorci poput Neuschwansteina iz Bavarije te poput dvoraca iz Val de Loirea ogledaju se u arhitektonskom pejzažu Disneyjevih animiranih filmova, ali i Disneyjevih tematskih parkova, dok interijeri iz "Ljepotice i zvijeri" asociraju na luksuzne dvorane Versaillesa, u blizini kojeg je u mladosti Walt Disney bio smješten dok je radio kao vozač kola crvenog križa.
Jedna izložbena sekcija pak odražava Disneyjevu ljubav prema bajkama braće Grimm i Charlesa Perraulta koju reflektiraju "Snjeguljica i sedam patuljaka","Uspavana ljepotica" te "Pepeljuga", koja u središte stavlja pionirski rad animatorica Biance Majolie i Mary Blair.
Izložbeni postavci istražuju i Disneyjevo zanimanje za oživljavanje predmeta. Već i njegovi rani kratki filmovi "The Clock Store" iz 1931. te "The China Shop" iz 1934. godine, koji pripadaju serijalu "Silly Symphonies" svjedoče o fascinaciji antropomorfičnim predmetima poput ćudljivih i ekscentričnih rasplesanih figurica od "bijelog zlata" te zidnog sata. Ovdje je, kažu iz Metropolitana, razvidan utjecaj pastoralnih slika francuskog rokoko slikara Antoinea Watteaua i njegovih suvremenika, ali ključni su i tehnološki pomaci koje su ostvarile tvornice porculana Meissen i Sèvres.
Najživopisniji prikaz te težnje da se u nežive predmete udahne život bilježi film "Ljepotica i zvijer", poznat po personificiranim čajniku Mrs. Potts, šalici Chipu, satu Cogsworthu i svijećnjaku Lumièreu koji pjevaju, plešu, govore i osjećaju, baš poput ljudskih likova. Upravo tome će se Disneyjevom klasiku, koji pripada razdoblju svojevrsne reneanse u razvoju Disneyjevog animiranog filma, posvetiti posebna pažnja, a ovom će se izložbom ujedno i obilježit trideseta godišnjica tog Disneyjevog filma s najvećim utjecajem umjetnosti rokokoa.
Rokoko, koji je kronološki uslijedio nakon baroka te se ponekad smatra "kasnim barokom" ili završnom fazom tog umjetničkog pravca osamnaestoga stoljeća, za razliku od pravoga baroka koji karakteriziraju kontrast, ozbiljnost, težina, pokret, žive boje, grandioznost te bogatstvo detalja i ukrasa, ublažava baroknu ekspresiju te kombinira asimetriju, volute i spiralne ornamente, lakoću i prozračnost, zaigranost i frivolnost, pozlatu te blage, svijetle i pastelne boje.
S obzirom da pokušava stvoriti iluziju pokreta i živosti, koje postiže upotrebom organskih formi i boja te motivima iz prirode poput školjki, lišća i cvijeća, idealan je stilski odabir za podvige animatora čiji je primarni zadatak udahnuti život (lat. anima jednako život, dah) u dvodimenzijalne crtane likove.