ZAGREB - Kad je Kazuyo Sejima osamdesetih, nakon što je diplomirala arhitekturu na japanskim ženskim studijima, ušetala u ured tada slavnog arhitekta Toyo Ita, malo tko je mogao predvidjeti da će ova arhitektica sitne građe, uvijek u dizajnerskoj odjeći, promijeniti način na koji danas promatramo arhitekturu.
U Japanu je 1992. godine dobila nagradu za najveću mladu nadu, a njen se utjecaj ubrzo proširio i na cijeli svijet koji je pokorila zajedno sa svojim deset godina mlađim partnerom Ryue Nishizawom. U međuvremenu su, djelujući zajedno kao biro SANAA, dobili i najvažniju arhitektonsku nagradu Pritzker, pa Zlatnog lava na Venecijanskom bijenalu, gdje je Kazuyo prošle godine bila i glavnom izbornicom.
Kazuyo Sejima stiže u subotu u Zagreb na Dane Orisa, a u Lisinskom, gdje se održava ovaj događaj, bit će joj uručena i nagrada Orisa u kategoriji “izuzetan arhitektonski projekt” za rad “Umjetničke kuće Inujima”, koji je arhitektica napravila za bogataša Soichiro Fukutakea.
Stabilna i jaka
Sejima se ne srami statusa stararhitektice koji joj nameću zapadni mediji. O njoj znamo puno. Osim toga da nosi dizajnersku odjeću i naočale, da puši jednu cigaretu za drugom, znamo i da sluša klasičnu glazbu, da je kao djevojčica željela kad odraste biti baka jer one “uvijek izgledaju opušteno i sretno”, da nju i njezina partnera (nekad rade zajedno, nekad odvojeno) nazivaju eteričnim samurajima nove arhitekture. “Ona je stabilna i jaka. Nikad se ne prepušta emocijama”, kaže Ryue o njoj.
Posve je drukčija od Zahe Hadid , jedine žene koja je uz nju dobila Pritzkera. Ono što je njoj važno u arhitekturi, a to su ljudi, pokazala je i kao izbornica na Venecijanskom bijenalu, čija je tema bila: “Ljudi se susreću u arhitekturi”.
Važni su ljudi
Kazuyo početkom dvijetisućitih radi i dvije zgrade vezane uz modu, pa se njezini počeci mogu vezati i s takozvanom generacijom pradarhitekata. Modni dizajneri, koji se danas nadmeću u umjetničkim zbirkama, tada su se počeli natjecati u spektakularnim građevinama: Kazuyo radi prozračan neboder za Pradu u Hong Kongu i za Christiana Diora u Tokiju.