Koje su to žene obilježile život Ivana Meštrovića? Odgovor daje izložba otvorena u Galeriji Meštrović u Splitu "Ivan Meštrović i sve njegove ljubavi" na kojoj doznajemo mnoštvo detalja, od kojih su neki većini javnosti manje poznati, pa čak i nepoznati, iz intimnog života velikog kipara. Ideja je bila, objašnjava kustosica izložbe Iris Marinović, kroz odabrane fotografije i pisma predstaviti intimne trenutke umjetnikovog života koje je pretočio u svoja umjetnička djela, ali na drugačiji, edukativan način. Taj edukativni karakter je naglašen samim postavom izložbe, gdje posjetitelji mogu uzeti pisma i fotografije te ih čitati i pregledavati, a direktno su povezani sa skulpturama uz koje su izloženi te pružaju i otkrivaju sam izvor nastanka istih.
"Izložba temom ističe najbitniji osjećaj koji je Meštrović prenio u svoja djela, ljubav – ljubav prema roditeljima i obitelji, ljubav prema domovini, ljubav prema ženama, ljubav prema djeci, ljubav prema umjetnosti i stvaranju", kaže Iris Marinović.
Presudne veze
A kako navodi Duško Kečkemet u svojoj opsežnoj monografiji o Meštrovićevom životu, pet je ljubavi presudno utjecalo na Meštrovićev život i djelo: Olimpija, Ruža, Ružena, Marija i Olga. Prva je bila romantična ljubav, druga intelektualna i umjetnička, treća senzualna, četvrta lirska, a peta pretežno obiteljska.
"Olimpiju i tugu zbog preranog i tragičnog rastanka vidimo u skulpturama iz ranijeg razdoblja koje prikazuju bolesnicu ('Bolesna djevojka'), mladića shrvanog tugom ('Na grobu mrtvih ideala') i djevojku ekspresivne tjelesnosti ('Žrtva nevinosti')", objašnjava kustosica. "U to vrijeme Meštrović izlaže i sudjeluje u bečkoj secesiji te kao i drugi umjetnici tog doba zanima se za alegorije i simbolističke teme - života i smrti, mladosti i starosti, ljubavi i strasti. Ružu je prikazao kao putenu mladu ženu (biste 'Moja žena/ Moja puca') te već sazrelu i elegantnu damu ('Portret Ruže Meštrović').
Oblikuje ju više puta u senzualnim portretima i figurama, vidljiva je elegancija i profinjenost. Marija Banac Račić je prikazana gotovo identično kao i Ruža na ovom posljednjem portretu, jer te iste 1915. Meštrović portretira obje žene, međutim kod Marijinog portreta dodatno naglašava njen dugi vrat, dok ljupkost i ženstvenost te naglašena elegancija ostaje prisutna u oba.
Ruženin lik je vidljiv u Vestalki, ali i u skulpturama 'Ženska figura sjedi na petama' i 'Žena u klečećem položaju (Žena s krilima)' te u skulpturi 'Portret gđe. Ružene Khvoshinsky' iz 1914. U njenom liku vidimo ono unutarnje previranje i introspekciju, trenutak promišljanja. Kako je i sam Meštrović napisao u 'Vatri i opeklinama', kada se reflektirao na njihov odnos, možda je to baš ono što nazivaju 'harmonijom duša'." I na koncu, dodaje Marinović, Olgin lik vidimo u cijelom nizu skulptura klasične ljepote, najčešće skulptura izrađenih u mramoru i razrađenih do najsitnijih detalja ("Djevojka s violinom", "Kontemplacija", "Bogorodica s djecom" ("Portret Olge", "Ženski akt/Pred porod").
Izložba je na vrlo zanimljiv način koncipirana. Fotografije su izabrane prema kontekstu koji prikazuju, tj. fotografije koje prikazuju određenu ženu i Meštrovića u tom razdoblju njegova života (nedostaje jedino fotografija mlade Olimpije) te fotografije koje prikazuju skulpture nastale prema portretnim karakteristikama te žene.
Prerana smrt
"Izabrani portreti su uokvireni te izloženi na stolićima dok su fotografije skulptura pohranjene uz pisma u kutije dostupne za čitanje i razgledavanje", kaže kustosica o samom postavu izložbe. Tako su uz Bukovčev portret mladog Meštrovića, na primjer, izložena dva pisma ocu Mati u Otavice iz Beča 1903. godine, u kojima Meštrović piše o Olimpijinoj bolesti i preranoj smrti te fotografije skulptura nastalih u tom ranom razdoblju, a očigledno inspirirane tim nesretnim događajem.
Uz skulpturu Ruže Meštrović izložene su uokvirene fotografije mlade Ruže i Ivana, ljetovanje s prijateljima u Drnišu 1912., kostimirani portret u fotografskom studiju u Beču 1906. i druge. Kako tumači Iris Marinović, uz Ružin portret izložen je i niz pisama - od početnih udvaranja u Beču, dogovora i obavijesti roditeljima u vezi s vjenčanjem, ekonomskom oskudicom, životom u inozemstvu, Zagrebu i Dubrovniku, ljubavnim zavrzlamama, razmiricama i ljubomorama, povremenim bolestima i Ruže i Ivana, sve do konačnog razlaza i službenog razvoda.
Uz skulpturu "Vestalke" iz 1917. izložene su pak uokvirene fotografije češke umjetnice Ružene Zatkove, njena pisma pisana Meštroviću te Meštrovićeva posmrtna pjesma napisana Ruženi uoči Božića 1923., na dan kada je doznao za njenu smrt. Tu su zatim i ulomci Meštrovićevog romana "Vatra i opekline" "u kojima umjetnik govori o njihovoj dubokoj platonskoj vezi te o zanesenosti Ruženinim likom koju je pretočio u nekolicinu svojih djela", između ostalih u krilate anđele na Mauzoleju obitelji Račić u Cavtatu.
Toplija strana karaktera
Pisma koja su izložena otkrivaju i neke manje poznate detalje iz Meštrovićeva života. Iris Marinović napominje da su pisma koja su izložena i prije bila objavljena u stručnoj literaturi - u monografiji Duška Kečkemeta, knjigama Marice i Mate Meštrovića u kojima se osvrću na umjetnikov život, recentnoj knjizi Sabine Kaštelančić o pismima Ruže i Ivana.
Međutim, kaže i kako se neki zanimljivi detalji iz Meštrovićevog života ne naglašavaju dovoljno, pogotovo oni koji prikazuju umjetnikovu intimniju i topliju stranu karaktera, koji podcrtavaju Meštrovića kao zaljubljenog mladića, ljubavnika, brižnog brata, obiteljskog čovjeka i u konačnici sentimentalnog starca. "Tu Meštrovićevu stranu često zanemarujemo prilikom tumačenja njegovih djela i njega prvenstveno kao osobe, uglavnom se ističe politička uloga“, kaže Iris Marinović.
Manje poznat detalj iz pisama je, među ostalim, da u vrijeme rastave od Ruže u prosincu 1921. godine Meštrović piše kumi Adeli Milčinović i pokazuje koliko ga pogađa cijela situacija: "Ništa mi ne javljate gdje je Ruža, je li već otputovala u Drezden ili nije? Vi znadete razlog iz koga joj ne mogu još da pišem, a znate i zašto ne želim da ona meni piše, ali znadete takodjer kako mi je stalo čuti gdje je i kako je, pa Vas molim da mi to sa par riječi javite."
Od svih Meštrovićevih ljubavi dosada je najmanje poznata Meštrovićeva prva ljubav Olimpija, o kojoj znamo, kaže kustosica, jedino iz Meštrovićevog pisma ocu. "Osim ta dva pisma o kojima je pisao Kečkemet, a koja nam otkrivaju da je djevojka bolovala od neke teške bolesti zbog koje je pri kraju bila prikovana za krevet i vrlo brzo umrla, ne zna se gotovo ništa. Meštrović spominje kako im je njena majka, znajući da će umrijeti, dopustila da provode cijelo vrijeme sami bez nadzora. Međutim, to nije bilo onako kako očekujemo od mladenačke ljubavi, odnos pun strasti i neizmjerne sreće već uzajamno plakanje i tužan rastanak."
Nedostaju i pisma između Olge i Ivana Meštrovića, dodaje kustosica, tako da njihov odnos ne možemo u potpunosti iščitati. "Olga je potkraj svog života u Americi tražila pisma, međutim prema sjećanjima djece ona su izgubljena. Zato razvoj odnosa i povezanost Meštrovića i njegove druge supruge možemo nazreti u njegovim pismima od 1921. godine bratu Petru i kumi Adeli Milčinović, dok više informacija o obiteljskom prilikama otkrivaju pisma Ivana i Olge Meštrović upućena njihovom kumu dr. Ivi Tartagli."
Pa iako izložba ne donosi nove spoznaje o Meštrovićevom životu i djelu jer je većina izloženih pisama i ulomaka već objavljena i prije, način na koji su sintetizirani i prezentirani događaji iz umjetnikovog života i povezani sa skulpturama u stalnom postavu Galerije Meštrović je nov i pruža pogled u pozadinu nastanka određenih skulptura. "Posjetiteljima je omogućen djelić građe (pisma i fotografije, ulomci iz knjiga) koje sami iščitavaju i na taj način dolazi do novog gledanja odnosno tumačenja umjetnikovih djela, skulpture dobivaju pozadinsku priču i oživotvoruju stvarne žene i njihove sudbine koje su bile i dio umjetnikovog ljubavnog života te su ga inspirirale na njihov nastanak", zaključuje Iris Marinović.