Zašto naziv vaše izložbe u Galeriji SC “Evolucija percepcije 2.0”?
- Percepcija nas samih i društva je područje mog umjetničkog rada i istraživanja. U tom procesu razvija se i moja percepcija.
“Selfie-hug” mašina grli posjetitelja koji može snimiti selfie. Društvo danas?
- Zagrliti stroj i napravi selfie, čin je bezuvjetnog prihvaćanja selfieja, onoga što je sadržano u tom pojmu i činu. Ne preispitujemo i ne pokazujemo kakvi smo nego kako se svidjeti. Pokazavši se svima onako kako bismo željeli da nas vide, ostajemo usamljeni i nezagrljeni u stvarnom svijetu. Zanimljivo mi je i kako tijelo reagira na “virtualne” podražaje, razlikuje li stvarnu osobu od aparature.
Na kojemu principu funkcionira rad “Survival mode”?
- Bavi se, s jedne strane, “virtualnim problemom” za koji nemamo trenutačno rješenje, na što nas mozak konstantno podsjeća. S druge strane, naša percepcija stvarnosti oblikovana je okolnostima unutar kojih se nalazimo, kojima se želimo prilagoditi kako bi preživjeli. U neoliberalnom društvu vladajuća moć nije represivna već zavodljiva. Osoba se ne bori protiv sistema u kojem živi i nametnutog problema, već protiv sebe. Sama je kriva ako ne preživi, odnosno, uspije. Treba izaći iz tog kruga, to je jedini način.
Je li riječ o kritici, ili o konstataciji?
- Konstatacija sadrži i racionalni i emotivni doživljaj. S jedne strane taj doživljaj je nezadovoljstvo, a time i kritika. S druge strane tehnologija s kojom živimo pomaže nam shvatiti svijet u kojem živimo i mijenjati ga. Tu se nalazi i početak potrebe za humanijim društvom.
Riječ je o kompleksnim spravama, trebalo vam je neko vrijeme za izložbu?
- Područje kojim se bavim zahtijeva puno istraživanja i učenja, tako da ponekad treba nekoliko mjeseci kako bih shvatio kako izvesti rad, surađujem i sa stručnjacima na području programiranja, elektrotehnike...