U vezi rušenja Poljuda, prijedloga koji se pojavio u javnosti posljednjih dana, a o kojemu je jučer pisao i Jurica Pavičić, za mišljenje smo pitali i arhitekta i teoretičara arhitekture Maroje Mrduljaš.
Kako tumači:
"Prijedlog rušenja Poljuda djeluje nestvarno. Kome bi palo napamet rušiti zaštićeno kulturno dobro i jedan od najboljih primjera moderne arhitekture u Hrvatskoj, nego i šire? Prilikom rada na izložbi TowardConcreteUtopia u MoMA NY, u užem krugu kustosa povela se rasprava o tome kako uglavnom ne govorimo o pojedinačnim remek-djelima, nego u specifičnoj vezi između raznolikih arhitektonskih kultura i društvenih ambicija. Ipak, istakli smo izuzetke a među njima je možda i najistaknutiji upravo Poljud. Projekt Borisa Magaša uspio je objediniti naoko nemoguće. Realizirao je sportsku arenu koja slavi sportski događaj, no ne briše vanjski svijet iz iskustva gledatelja jer su pogledi prema okolnim planinskim masivima i Marjanu očuvani i apostrofirani. Konstrukcija stadiona opasana je prstenom koji balansira suprotne strane gledališta. Zbog toga se izvana čini da stadion lagano lebdi iznad pejzaža. Rijetko kada su forma, konstrukcija i funkcija tako skladno objedinjene. Nije nevažno što je Stadion Poljud bio središnje mjesto Mediteranskih igara u Splitu, događaja koji je imao veliku važnost za urbane preobrazbe grada kroz izvedbu brojnih javnih sadržaja. Nažalost, živimo u vremenima kada ima više interesa za rušenje i ponovno građenje, nego za održavanje onoga što već imamo. Takav je pristup neodgovoran čak i kada se ne radi o vrhunskim kulturnim vrijednostima, a Stadion Poljud je arhitektura koja je ravnopravna Dioklecijanovoj palači", mišljenja je arhitekt Maroje Mrduljaš.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....