Interaktivni goblen iz kojeg curi dezinficijens, kaput koji je dizajniran uz pomoć umjetne inteligencije i prema šabloni stvorenoj od svih radova na izložbi te instalacija koja podsjeća kako je jedan umjetnik noseći hrpu pametnih telefona po gradu radio gužve na Google Mapsu neki su od radova koje možete vidjeti na jučer otvorenom Device_art festivalu, koji se održava u Muzeju suvremene umjetnosti (a u četvrtak i u Pogonu Jedinstvo).
Festival je sinoć otvoren performansom "Audio balerine" autora Benoîta Maubreya. Njegove balerine plešu odjevene u tutu suknje koje su zapravo akustični sustavi pomoću kojih plesačice ujedno i komponiraju, a s njima je svirao i Mak Murtić.
Prije samoga otvorenja smo razgovarali s Maubreyjem, koji je oduvijek bio fasciniran zvukom, te je svoje izvođače performansa, tada još ne balerine, najprije odijevao u jakne u kojima je bio razglas. - Oduvijek sam težio tome da se moji radovi izvode vani, na otvorenom, no to mi nisu dozvoljavali, ljudi su se bojali da će biti preglasno i disruptivno – kaže umjetnik, koji je svoje prve nosive akustične sustave osmislio 80-ih.
Najprije je radio s kasetama, a onda dobio ideju postaviti solarne panele koji bi pokretali razglas na pleksiglas. To je i učinio, posjetio ga je jedan prijatelj plesač, koji je rekao da mu nove instalacije izgledaju poput suknji za balerine.
- Tako da se sve odvilo slučajno. No najbolje se stvari obično i događaju iz greške – kaže Maubrey, koji svoje zvučne instalacije stavlja u razne kontekste, pa je tako, primjerice, stvorio elektroakustična kimona.
"Audio balerine" njegov su najuspješniji performans, s njim je proputovao cijeli svijet. Prve je tutu suknje dizajnirao 1989. godine, a iznimno je zadovoljan što ima svoje plesače koji, priča, redovito ostaju raditi s njim i po deset ili 15 godina. - To mi je velika čast, što oni uživaju – kaže, pa nastavlja: - Često imaju loše šale na moj račun. Govore ljudima da im jave ako vide neko mjesto koje je sklisko i mokro i na kojem je temperatura -20 kako bih ih mogao poslati tamo – smije se, aludirajući na činjenicu da su njegove balerine plesale i na najčudnijim mjestima.
- Mislim da su Alpe najneobičnija lokacija na kojoj smo izvodili performans. Jedna je balerina bila i pala, suknja se slomila, no ona je, srećom, bila ok. Plesale su i na vodi, odnosno na brodovima. Još nisu skakale iz padobrana, iako nam to jest bila ideja. To su posebni plesači, definitivno ne vrsta plesača koja je stvorena za "Labuđe jezero" - govori Maubrey.
Osim što su balerine kompozitori, u nekim je performansima to i publika. Koliko mu je publika važna? - Oni mi zapravo smetaju, no tolerantna sam osoba. Uvijek kažem balerinama da im daju priliku za aplauz kako ne bi bili nesretni – kaže ovaj osebujni umjetnik, kojeg je zvuk uvijek privlačio jer je njegova upotreba za postizanje disrupcija u javnom prostoru logistički laka. - Zašto zvuk i elektronika ne bi bili korišteni kao umjetnički materijal na isti način na koji koristimo granit? - pita se.
Tehnolgija je centralni dio njegova umjetničkog svemira. - Ona je za mene važna, iako ljudi na nju gledaju kao na igračku. Svi imamo iPhoneove, a u svijetu se još vode ratovi. Po meni, to znači da ljudima nije do komunikacije, nego do blebetanja – kaže.
Među zanimljivim radovima na festivalu, koji se održava svake treće godine, je i "Loop" njemačkog dua Quadrature. Radi se o akvariju sa zlatnom ribicom, koji je smješten između dvije robotske ruke, koje ribicu konstantno vade pa vraćaju u akvarij.
- Svidjela nam se ideja, iza nje nema prevelike pozadine. Značenje ostaje na interpretaciji posjetitelja. Zanimljivo je da instalacije uvijek radi istu stvar, a ljudi ju promatraju dosta dugo, iako se ne događa ništa novo. Valjda ih zanima hoće li u jednom trenutku prestati raditi – kaže Sebastian Neitsch, koji čini polovicu Quadrature dua.
Ovaj su rad napravili sada već prilično davne 2014. godine, a posljednjih deset godina najviše ih okupiraju teme vezane za astronomiju i svemir. - Naš su materijal često podaci. Zanimaju nas, primjerice, svemirsko smeće i špijunski sateliti. Percepcija stvarnosti, stvari koje ne možemo vidjeti, a utječu na našu svakodnevicu – kaže Neitsch.
Detaljnije pojašnjava kako točno rade s podacima. - Razvili smo, ne samo za tu svrhu, ali i za nju, radioteleskop. On nam javlja pozicije određenih satelita. No postoje i službene baze podataka koje imaju te podatke, no u njima je teže doći do informacija o vojnim i špijunskim satelitima. Isto tako, i amaterska zajednica koja uspoređuje stanje na nebu sa službenim bazama je također velika i zapravo prilično profesionalna. Oni vam mogu dati podatke o tome gdje je koji satelit, čiji je on... - priča umjetnik.
Njegov rad, dakako, je i aktivistički. - Puno je slojeva u kojima bi se moglo razgovarati o toj temi, no na nebu je zapravo Divlji zapad. Svatko radi što god želi, posebice Rusi. Postavljaju špijunske satelite blizu američkih, pa onda ovi pokušavaju pobjeći... Sve je to prilično zastrašujuće. Kako je moguće da nam netko može postavljati kamere iznad glave bez da mi na to pristanemo? - pita se Neitsch, pa govori kako ne nebu potencijalno ima više satelita no zvijezda.
- Zvijezde su važne za čovjeka, za orijentaciju, astrologiju, religiju... Ne bismo ih smjeli narušavati nebrojenim satelitima – smatra.
Tehnologija je, po njemu, humana stvar već zbog same činjenice da ju je stvorio čovjek. - No moramo ju i koristiti na humani način. Problem nije tehnologija, nego njezina komercijalizacija. Trebamo joj pristupati manje neoliberalno – zaključuje.
Carolin Liebl i Nikolas Schmid-Pfahler svoju instalaciju "RE:PLACES" definiraju prilično slikovito. - To je robot koji sere plastiku – kažu.
Robot na tri noge okružen je objektima od plastike, koji su zapravo tvornički ostaci, višak iz industrijske proizvodnje koji je nastao radi promjene boje u mašinama. Na njima je označena i njihova kilaža, autori su htjeli ukazati na količinu neiskorištene plastike te vrste. Njihov robot, koji je omeđen već postojećim plastičnim skulpturama, proizvodi i vlastitu, i to od bioplastike. - To je materijal koji ne smeta čovjeku, on može biti u blizini dok se on proizvodi. Cilj je bolje upoznati materijal, vidjeti kako ga industrija koristi. Nadamo će da će znanje koje dobivamo gledajući proces proizvodne potaknuti na razgovor o problemu kojeg materijal uzrokuje – kažu umjetnici. Prilikom našeg razgovora, materijal kojeg koristi njihov robot koristi se prvi puta. Zelen je. - No reciklirat ćemo ga i s vremenom će vjerojatno postajati siv i ružan. To je također važno – kažu umjetnici, koji kretanjem robota upravljaju preko joysticka.
Jedan od Hrvata koji izlažu svoje radove je i multimedijalni umjetnik Alex Brajković, koji je postavio instalaciju "Drumming 0.3". Radi se o četiri bubnja koja sviraju četiri virtualna perkusionista. - Stvorio sam algoritam koji generira ritmičke kompozicije. Radi se o karnatičkoj južnoindijskoj tradicionalnoj glazbi. Kombiniram ritmičke grupe koje su rjeđe viđene u zapadnom svijetu, razne poliritmove koje je teško locirati. Ja sam dao generalne upute, no kompozicije se razvijaju svojim tokom. To je zapravo kontrolirana nasumičnost – tumači Brajković. Glazbu, zapravo, stvara algoritam, a bubnjeve „sviraju” solenoidi, mali uređaji koji stvaraju udarac uz pomoć elektromagnetskog polja.
Gdje je čovjek danas otišao s algoritmima? - Jako daleko. Stvari koje su nam svakodnevica bile su nezamislive prije 20, pa čak i prije pet godina. Programski jezici postaju sve jednostavniji, kompleksne se ideje mogu razviti relativno lako. Algoritmi bi nas mogli spasiti od brojnih bolesti. No tehnologiju treba tretirati sa strahopoštovanjem jer ovisi tko njome upravlja. Ovo što vidimo na društvenim mrežama je ništa u odnosu na ono što bi se moglo dogoditi – kaže umjetnik.
Inače, Device_Art traje do 19. prosinca. Sutra (četvrtak) se u Pogonu Jedinstvo odvija performans "Vibracije" priznatog glazbenika, inženjera robotike te dugogodišnjeg suradnika sastava Mouse on Mars Moritza Simona Geista. Radi se o koncertu kojeg izvodi robotički instrument za stvaranje minimalističke glazbe sastavljen od 36 malih robotičkih mehanizama. Performans se odvija u dva termina, u 20 i 21 sat, ulaz je besplatan, ali je za sudjelovanje potrebna rezervacija mjesta na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..