Svjetlan Junaković na svojoj se novoj izložbi bavi temom koju, kad malo razmislim, nisam godinama vidjela u prostoru suvremene hrvatske umjetnosti. Ta tema je - erotika, a više je razloga zašto je nema više u domaćoj umjetnosti. Prvi je sigurno u činjenici da je riječ o klasičnom motivu, kao što je, primjerice, mrtva priroda, za koji se u umjetničkim krugovima smatra da je tema iz prošlosti, odnosno da se nago ljudsko tijelo uči slikati već na početku nastave na likovnoj akademiji (ne izjednačujem, pritom, naravno, nužno golo tijelo s erotikom). O drugim razlozima možda bi što imali reći psiholozi i ljudi njima srodnih zanimanja, no to nije moja struka. Sjećam se i da kad sam prije desetak i više godina čitala knjigu Đure Vanđure "Eros i...