Rijetko će vam se dogoditi da vam umjetnik obeća unaprijed da će publika zasigurno pasti u trans na njegovu nastupu.
Upravo nam to obećanje u intervjuu daje španjolska umjetnica Virgen Maria, koju ćemo imati prilike vidjeti večeras na otvaranju Organa Vida u Muzeju suvremene umjetnosti, međunarodnog festivala fotografije, čija su tema ove godine “Neodlučne slike”. Ona, naime, nastupa u sklopu međunarodnog festivala fotografije, čija su tema ove godine “Neodlučne slike”. Dio publike past će u trans, pitam ju, nakon njezina obećanja?
“Svi u publici. Do sada se to uvijek događalo”, odgovara samouvjereno.
Virgen Maria umjetničko je ime španjolske performerice, DJ-ice, glumice i glazbenice iz Madrida koja je rođena pod imenom María Forqué. Uzbuđena je, kaže, što će upoznati “Zagreb, Muzej, Hrvatsku u kojoj nikada nije bila”. Danas, na dan otvorenja, dolazi iz Madrida, a neko je vrijeme, prije nego u rodnom gradu, živjela i u New Yorku. Otvorenje je izložbe, zbog situacije izazvane pandemijom koronavirusa, premješteno van, na plato, a izložba će se razgledati u kontroliranim uvjetima.
Gola meditacija
Što ćemo, dakle, vidjeti na platou u MSU-u?
“Jedan od mojih klasičnih performansa u kojem sam gola dok izvodim svoju glazbu. Želim da ljudi dođu u meditativno stanje, svojevrsni trans. Kada me gledaju golu, dobivaju jedan vizualni input, gotovo su hipnotizirani. No, moji pokreti i glazba ono su što ih dovede u trans. I, generalno, svi ulaze u tu fazu.”
Zašto je odlučila da joj je baš golo tijelo medij za umjetničko izražavanje, pitamo.
“Golo tijelo je prirodno stanje. Ljudi se inače srame svoje prirode, ja ju pokazujem kakva jest, kakva sam došla na svijet. U mojem je viđenju seksualnost duhovnost.”
Virgen Maria lijepa je žena, umjetnica, je li joj to bitno dok izvodi svoje performanse?
“Nimalo. Tijelo mi je isključivo instrument izražavanja. Svi su ljudi lijepi. Osjećam se kompatibilno sa svojim tijelom, ugodno u njemu.”
Netko je opisao njezin rad kao “seksualno obojen techno spiritualizam”. A kada smo dogovarale intervju, PR-ica izložbe rekla mi je kako je Virgen Maria, koja je inače i influencerica na društvenim mrežama, proizvod svojeg doba. A to je i jedna od tema festivala: društvene mreže, odnosno način na koji se predstavljanje na društvenim mrežama poklapa ili ne poklapa sa stvarnim životom. Slaže li se s tim?
“Da, slažem se, ja jesam proizvod našeg doba, među ostalim upravo zato što su društvene mreže važan dio mojeg umjetničkog rada. Živim u sadašnjosti, no prepoznajem, naravno, umjetničku prošlost.”
Tko su joj umjetnički uzori, pitamo ju.
“Marina Abramović, koja je izuzetno pametna, kreativna i hrabra umjetnica. Obožavam ju. Na mene je njezin rad izvršio velik utjecaj.”
Poznata performans umjetnica iz Beograda uvijek je prilično radikalna u svojim performansima, primjerice, u jednom od radova dala je publici da radi s njom što želi, a među predmetima koje je im je ponudila bio je i napunjeni pištolj. Smatra li i sebe jednako radikalnom umjetnicom, pitamo našu sugovornicu.
“Na svoj način, ja sam također radikalna. A po mojem iskustvu, golo je tijelo danas iznimno radikalno. Jedan od najradikalnijih je poteza biti gol, to je moj najveći radikalizam.”
Jedan od njezinih prvih performansa bio je kada je ležala gola, prekrivena krvlju. Bila je to lažna krv, no svejedno je ljude, kako kaže, šokirala.
Šokirani krvlju
“Da, to su moji krvavi performansi. Ljude su šokirali jer ih šokira krv. Ljudi u pravilu teže stabilnosti, nekom komoditetu, teško im je, većini njih, ako ih nešto izbaci iz tog stanja”, govori dalje.
Dvije litre krvi izlila je iz kanistara preko same sebe.
“Izvela sam performans prvi put u New Yorku u izložbenom prostoru Grace Exhibition Space na jezeru u šumi, gdje smo bile sve umjetnice i sve smo gole nastupale. Sve je bilo poput sna.”
Radila je, uz krv, i s vinom, medom, vodom, bojom, hranom, snijegom. Ipak, najdraži joj je materijal uz performanse med.
“Jedan od mojih prvih performansa bio je kada sam ležala nepomično, kao da sam mrtva, tri sata gola na podu, a na meni samo velika štikla. Dvadeset dvije tegle meda prosuli su po mom tijelu.”
Imala je sreće, nastavlja, da je iz umjetničke obitelji, pa ima punu podršku. Majka joj je, naime, poznata španjolska glumica Verónica Forque, tata redatelj Manuel Iborra koji je dobio i nagradu Goya za najbolji originalni scenarij. Najpoznatiji je u obitelji djed, redatelj José María Forqué. Takvo podrijetlo, kaže, bilo joj je i pomalo otežavajuće, “gledali su na mene kao na ludu kći svoje majke, glumice. No, s vremenom me madridska umjetnička scena prihvatila, kao i činjenicu da je moje nago tijelo jednak umjetnički instrument poput, recimo, skulpture”.
Cenzura profila
Zašto se nazvala Virgen Maria, Djevica Marija, dolazi li iz katoličke obitelji?
“Na početku sam djelovala pod svojim imenom, no zatvorili su mi instagramski profil radi cenzure, iako su na njemu bili isključivo moji umjetnički radovi. Trebalo je smisliti drugi alter ego i odlučila sam se nazvati Virgen Maria. Maria je moje ime. Meni su važne sve religije svijeta, nisam katolkinja. Sve mi se činilo kao niz suprotnosti. Ona je djevica, ja nisam, ja koristim šminku i slično. Suprotnosti koje nas, zapravo, povezuju. Katolička ju je crkva nazvala Djevicom te joj nije dala pravo da se u svojoj seksualnosti izrazi kako želi. Dio je ženstvenosti prihvatiti vlastitu seksualnost”, govori.
Inače, nakon što su je cenzurirali, snimila je video u kojem govori o vlastitom iskustvu, kako društvene mreže cenzuriraju njezinu umjetnost. Kao i uvijek, tijelo joj je prekriveno biserima i šarenim kamenjem, a bikini napravljen od dragulja.
U svojim je dvadesetim godinama, društvenim se mrežama počela koristiti u tinejdžersko doba, imala je, kao i sve tinejdžerice u današnje doba, krizu uzrokovanu izgledom, odnosno filtrima preko društvenih mreža. Glumila je i nekim glavnim ili epizodnim ulogama, u horor-filmovima “A Night of Horror: Nightmare Radio” i “Into the mud”, te u filmu “The Leftovers”, čiji je redatelj Manuel Iborra, njezin otac. Jedan od njezinih najbližih suradnika je Filip Ćustić, umjetnik rođen u Španjolskoj, no podrijetlom iz Hrvatske, s Krka, gdje je kratko vrijeme i živio. Ćustić je suradnik Guccija i Voguea.
Njih dvoje često i zajedno nastupaju, odlaze i na modne događaje, primjerice na modnu reviju Gucci u Madridu zajedno su došli odjeveni tako da ih je teško ne zapaziti, a oboje su pritom lica obojili poput maski, u zlatnu boju. Ćustić je napravio i jednu fotomontažu u kojoj je preko njegova lica njezino tijelo. “Filip je jedan od mojih najboljih prijatelja. Nas dvoje slično razmišljamo. Što se tiče mode, ne zanima me ‘obična’, samo ona konceptualna”, kaže ova umjetnica.