Konferencija u organizaciji Društva arhitekata Zagreba koja se odvija u sklopu Sajma arhitekture i graditeljstva ArhiBau.hr na Zagrebačkom velesajmu do 1. listopada, ove se godine bavi temom "Prostor budućnosti/Budućnost prostora".
Jedan od predavača je Slovenac Luka Murovec, 36 mu je godina, iz Maribora je, no godinama već radi u Berlinu. Studirao je u Grazu te u Berlinu. Jedan je od pridruženih partnera u arhitektonskom kolektivu raumlaborberlin, a podsjetimo i da su dobili širu publiku nakon što su osvojili Zlatnog lava na Venecijanskom bijenalu arhitekture 2021. godine. O svemu razgovaramo uoči njegova predavanja.
Kako vidite arhitekturu u budućnosti? Tradicionalna uloga arhitekture će se, naravno, promijeniti, ali kakva će biti njezina uloga?
- Nedavno sam naišao na izreku da "umjetnici moraju stvarati u istom onom opsegu u kojem društvo ima sposobnost uništavanja". Arhitekti, umjetnici, dizajneri, gradski dužnosnici i zapravo svi mi ostali imamo priliku ponovo stvoriti izgrađeno okruženje u bolju, optimiziranu, ekološki prihvatljiviju i zabavniju infrastrukturu. Većina objekata je već izgrađena, a naša je uloga da obrađujemo, prilagođavamo, mijenjamo, optimiziramo za bolju i trajnu uporabu. Arhitektura je, zapravo, niz radnji koje zauzimaju društveni stav.
Vaš novi projekt je Frihamnen Harbour, Gothenburg u Švedskoj, riječ je o novoj plutajućoj platformi za kupanje?
- Imao sam privilegij biti voditelj projekta za raumlaborberlin u dizajniranju najvećeg plutajućeg bazena u Skandinaviji, u centru Göteborga, drugog najvećeg grada u Švedskoj. Cijelo područje, iako vrlo blizu centra grada, nije bilo baš u svijesti građana kao mjesto gdje bi inače odlazili, jer je kroz svoju povijest korišteno za proizvodnju i industriju. No, devedesetih su se godina dogovorili da trebaju luku Frihamen razviti u tom smjeru da građani mogu plivati u njoj. Cjelokupni projekt je trajao deset godina, rađen je u fazama, sa strateškim intervencijama kako bi se postupno pretvorio u ono što je danas: veliki park, javna sauna i plutajući bazen s tri pomoćne zgrade. Konstrukcija plutajućeg bazena je jedinstvena u svijetu radi svog eksperimentalnog dizajna, naime, bazen je s otvorenim dnom. Göteborgska luka ima, zapravo, dvije vrste voda koje su jedna na drugoj. Na površini je slatka voda iz rijeke, koja je previše zagađena za plivanje. Ispod slatke riječne vode na dubini od šest metara počinje slana voda iz mora, koja je potpuno čista. Bazeni imaju pumpe na vrhu koje sisaju vodu iz dubine na površinu
Među projektima na kojima ste radili je i njujorški kombi s balonom?
- Spacebuster je sagrađen na bazi kombija i velikog napuhanog prostora koji izlazi iz stražnjeg dijela kombija i može primiti do 80 osoba. Ljudi ulaze u balon kroz vrata za putnike kombija, prolazeći do straga niz rampu direktno u napuhani prostor. Balon je poduprt tlakom zraka koji generira ventilator ispod rampe. Membrana balona je prozirna tako da ljudi iznutra mogu vidjeti što se događa izvana i obrnuto. Tako membrana djeluje kao polupropustljiva granica između javnog i privatnog. Na ovaj način okolica postaje pozadina scene gledane iznutra, a Spacebuster pozornica u smislu javne kazališne predstave. Projekcije na membranu mogu se vidjeti izvana kao i iznutra prostora. Ovisno o programu koji se održava u Spacebusteru, prostor je opremljen stolovima, stolicama, stolovima za večeru u različitim rasporedima. Kako se fleksibilna struktura balona može prilagoditi okolici, prolazi ispod mosta, obvija se oko drveta ili baca uzorak ograde ili profil fasade.
Koja je bila glavna ideja iza 10 metara visokog privremenog industrijskog tornja na Granary Squareu u Londonu?
- Toranj je podignut kao spomenik proizvodnji energije koja se događa negdje "drugdje", u područjima za koja često ne znamo niti da postoje. Na industrijskom totemu su zastave Dogger Banka, riječ je o najvećoj svjetskoj morskoj farmi vjetra, koju podižu UK, Njemačka, Nizozemska i Danska. Kako je postavljen u srcu Londona na mjestu s velikom potrošnjom energije, postao je prostor za razmišljanje i o ljepoti i složenosti svijeta i o razmatranju novih načina suradnje kako bi se pokrenula promjena.
Vaš je projekt osvojio nagradu na Venecijanskom bijenalu. To je balon "Floating University". Možete li nam reći više o tom projektu?
- Floating University je pažljivo mjesto za eksperimente, gdje se arhitektura koju je stvorio čovjek isprepliće sa staništem u kojemu je mnoštvo organizama. To je mjesto stalnih iznenađenja i susreta. Uz primjere urbane prakse na Venecijanskom bijenalu predstavili smo dva okruženja koja su trenutno u procesu pregovaranja na terenu. To su Floating University i Haus der Statistik. Nalaze se u Berlinu, pored izvanrednih mjesta: Floating University graniči s bivšom zračnom lukom Tempelhof, a Haus der Statistik nalazi se nedaleko od Alexanderplatza. Imaju vrlo različite karakteristike i fizičke izglede, no oba su sagrađena na istoj filozofiji. Složeni su oblici samoorganizacije te javno-građanske ili znanstveno-umjetničko-građanske suradnje. Volimo ih vidjeti i kao prostore učenja.
Vi ste iz Maribora. Kako ste se odlučili živjeti u Berlinu i možete li opisati kako je živjeti u tom gradu?
- Studirao sam u Grazu i zainteresirao se za nišnu temu u arhitekturi, za sve što se događa između zgrada, u javnom prostoru. Nažalost, nema mnogo ureda koji se fokusiraju samo na taj aspekt na nekomercijalan način, u Berlinu je to ipak moguće. Iako mi nedostaju planine, Berlin ima tu jedinstvenu dimenziju - to je grad svijeta. Normalno je večerati, primjerice, s osmero ljudi od kojih su svi različite nacionalnosti.
