Iza korisničkog imena “mulac._” krije se Stjepan Tušinec, 23-godišnji student koji posljednjih godinu dana svoj nadrealističan pogled na Zagreb prezentira putem svog Instagram profila. Pun kreativnosti, vidi zagrebačke ulice kao nitko prije, a u tome mu pomažu njegov mobitel, digitalni fotoaparat i Photoshop.
Tušinec je rekao kako je oduvijek umjetnički naklonjen, no prizori grada Zagreba nisu početak njegove priče. Iako nije imao prethodnog iskustva s fotografijom i programima za vizualnu obradu, upisao je grafičku srednju školu te se ubrzo okušao u izradi promotivnih postera za koncerte i partyje u zagrebačkim narodnjačkim klubovima. Pri završetku srednje škole, upisao je velikogoričko veleučilište, no ubrzo je odustao jer je shvatio da mu u IT sektoru nije mjesto.
- Bilo mi je ljepše raditi u Šparu na blagajni nego biti na predavanjima koja me uopće nisu zanimala - objasnio je Stjepan koji nije previše razmišljao o svojoj budućnosti.
- Tada sam bio izgubljen, samo sa srednjom školom, portfoliom s kojim se nisam mogao pohvalit i manjkom znanja u području grafičkog dizajna. Nije bilo baš lako naći posao u struci, pa sam se upustio u drugu granu koja me zanimala; izrada namještaja i dizajn interijera – rekao je. Unatoč novom poslu, nije mu odgovarala radna okolina, a zagrebački potres srušio mu je snove pokretanja većih dizajnerskih projekata. Ubrzo se vratio prvobitnoj strasti – grafičkom dizajnu i Photoshopu, ili kako bi ga na njegovom bivšem radnom mjestu nazivali, „šotofopu“ te je upisao fakultet.
Biti brucoš za vrijeme epidemije koronavirusa mu je teško palo. Radovao se novom društvu i iskustvima, a i sam je priznao da puno lakše uči uživo, komunikacijom lice u lice s profesorom. Zatvoren u sobi po cijele dane, tražio je neku zanimaciju. Svakodnevnim "skrolanjem" Instagramom, primijetio je da su mnogi fascinirani nadrealističnim kolažima koji spajaju svakodnevne prizore s ponekad promiskuitetnim motivima poput droge, ilustracija iz starih ZF stripova i sl., pa se i on odlučio okušati u nečem sličnom.
- Krenuo je fotografirati ulicama Zagreba i ubacivati snimljene fotografije u Photoshop te se, kako on to kaže, „igrati“ sa svima poznatim prizorima.
- Posvetio sam svoj rad gradu i ulicama u kojem sam odrastao i svima prepoznatljivim lokacijama i prizorima, ali sam ipak uključio svoju viziju i pozadinsku priču iza svakog niza fotografija. Svi su vidjeli Džamiju, HŽ-ove vlakove, plave tramvaje i nažalost, brojne šute nakon potresa, no ja sam se potrudio pružiti novu i neobičnu tim prizorima svakodnevice – ukratko je objasnio Stjepan svoj rad.
Cibonin toranj koji baca plamen spreman zapaliti joint, Zagreb Eye iz kojeg vire cigarete, HDLU čiji je krov pretvoren u konzervu ili kultni Severinin uradak na ekranu nad Trgom bana Jelačića, samo su neki od radova koji u moru fotografija na Instagramu pružaju nešto novo.
- U moje fotografije Zagreba, htio sam ukomponirati negativne aspekte društva, od cigareta, alkohola i droge, pa do pretjeranog seksualiziranja i čak povijesti – pričao je Stjepan. Objasnio je da svaka slika ima svoju poruku.
- Moj cilj je bio pogoditi taj humoristični element i probuditi smijeh i pozitivu kombinacijom negativnih aspekata društva i svima dragim ulicama Zagreba. Tematika većine radova je predstaviti zlo na dobar način i vidjet dobro u lošem – rekao je Stjepan i opisao početke njegovog digitalnog stvaralaštva. Naglasio je da su odaziv i reakcije iz posta u post, odnosno, svakom novom kolekcijom radova, rasli. Pozitivne reakcije su suzbile prvobitne kritike u startu i natjerale ga da što više šeće gradom, brže primjećuje zanimljive prizore koje može iskoristiti u svom radu, fotografira te zapisuje, jer ističe da Zagreb ima puno vizuala i arhitekture koji su zanimljivi za „ubacit u Photoshop“.
Dok mnogi tradicionalni umjetnici nažalost odbacuju digitalne oblike izražavanja, mlađe generacije se sve više oslanjaju na forme izražavanja slične onima koje koristi Stjepan.
- Moje radove su vidjeli i stari i mladi, a reakcije su vrlo pozitivne! Ne zainteresira sve na isti način, no svatko vidi nešto zanimljivo – rekao je i dodao da publika često ne razumije količinu truda i vrijeme koje uloži u rad. Kao primjer, naveo je svoj rad u kojem je lansirao jedan od tornjeva Zagrebačke katedrale.
- Od stotinjak ideja, realizirao bi ih nekolicinu, a od realiziranih, objavio bih jednu. Ideje bi „kuhao“ nekoliko tjedana, a onda bi se bacio na posao fotografiranjem katedrale, traženjem kompozicije koja mi odgovara, pokušao bi pogoditi kut koji mi olakšava obradu. A onda bi na red došao Photoshop, korištenje raznih alata, eksperimentiranje, implementiranje starih tehnika koje sam naučio i uređivanje sve dok nisam zadovoljan. Jednostavnije kompozicije završim u sat vremena, dok kod nekih kompleksnijih, poput ovog lansiranja katedrale, mi je potrebno šest sati da je privedem kraju. Neke završim u roku nekoliko sati, dok neke kroz par mjeseci – rekao je Stjepan.
U posljednjih godinu dana, koliko se bavi „fotošopiranjem” zagrebačkih ulica, često se oslonio na promiskuitetne motive koji koketiraju s pornografijom i golotinjom. Zagrebački glavni kolodvor koji se prostire iz ženskog međunožja te oralno zadovoljavanje ZET-ovog plavog „crva“ privukli su puno pažnje, no svjestan je takav sadržaj i prizori nose svoju cijenu.
- Koliko god takvi prljavi vizuali bili oku privlačni, oni su ujedno i ples po tankom ledu – zaključio je.
Unatoč uskoj povezanosti, rekao je da mu radovi za Instagram ne pomažu pri odrađivanju fakultetskih obaveza, no tvrdi da "malo prakse nikada ne škodi". Svjestan je da fotošopiranjem kolaža motiva grada Zagreba i montiranjem boce Pelinkovca u šaku kipa kralja Tomislava nužno ne može osigurati egzistenciju, ali mu podrška bližnjih i prijatelja, uz komentare na internetu, znače puno i smatra da u budućnosti može napraviti „nešto više“.
- Prvotno težim da mi sami radovi budu kompleksniji i bolji, no što se tiče ekonomskog aspekta, pojavila se ideja o tiskanju svojih kolaža na odjeću, postera, digitalnih murala...– najavljuje Stjepan i govori kako je razmišljao i o izložbi svojih radova, no do ostvarenja tog cilja, tvrdi, ima vremena. Do izložbi i produkata s njegovim radom, usporedno s fakultetom, Stjepan će nastaviti nizati kolaže i na maštovit i kreativan, ali i uvrnut način prezentirati zagrebačke ulice publici koja raste iz objave u objavu.