U pariškoj galeriji Frank Elbaz otvorena je izložba na kojoj četiri umjetnika iz zagrebačkog kulturnog kruga predstavljaju svoje kolaže. Različite su dodirne točke među njima: Julije Knifer i Dimitrije Bašičević Mangelos bili su članovi neoavangardne grupe Gorgona (1961 – 1966). Tomislav Gotovac i Mladen Stilinović počeli su kao autori eksperimentalnih filmova, i oba su proširila svoju praksu u široka područja umjetničkog djelovanja od fotografije, akcije, performansa do instalacija. Knifer i Mangelos radili su kolaže vrlo rijetko, a Gotovac i Stilinović često u različitim etapama svojih karijera. A svi oni svojim su radovima i karizmom, kao promotori slobodnog mišljenja i ponašanja utjecali na generacije umjetnika koje su došle poslije njih.
Slike na platnu Meandri Julija Knifera (1924 - 2004) vrlo su dobro poznati u Francuskoj gdje je umjetnik živio od 1991 godine, ali ensamble od 30 malih Kolaži bez naziva (1959 – 1961) koji se sada prvi puta pokazuje otkriva porijeklo, put kojim je došao do svog glavnog motiva. Zainteresiran za logiku jednostavnih i snažnih odnosa u kompoziciji: vertikalnih i horizontalnih, izrazitog ritma, istraživao je varijacije s pravokutnim crnim papirima dok nije došao do meandra, a kojeg se onda držao kroz cijelu svoju karijeru. Tim izvanrednim kolažima iz kojih su nastajale mnoge Kniferove slike posvećena je netom objavljena knjiga Collages for Meanders u izdanju Osmos iz New Yorka (2022).
Dimitrije Bašičević Mangelos (1921 – 1987) kritičar, kustos i umjetnik, Gorgonaš kao i Knifer odan ideji anti-slike razvio je ideju o negiranju slike „čineći je od riječi“. Riječima je preusmjeravao gledanje prema mišljenju i od psihološkog prema logičkom, uveo je u svoju praksu diskurs filozofije i znanosti i našao svoj modus negdje između umjetničke prakse i teorije. Njegovi kolaži pripadaju ciklusu Phenomenon Picasso i dio su cjelovitog projekta-izložbe (1972) s temom. U njima se sporio s Picassom jednako kao i sa kritičarima koji su pisali o njemu.
Godine 1964. nastao je najveći broj kolaža Tomislava Gotovca (1937 – 2010). U njih je uklapao različite elemente svakodnevice kao i riječi, “skidao“ ih je iz života. Fragmentiranje, evidentiranje i katalogiziranje stvarnosti, Gotovcu su bile primarne aktivnosti, ali ujedno i snažni, sugestivni vizualni znakovi. Gotovac, čiji je rad blizak Fluxusu, uspio je spojiti realnost i umjetnost na vrlo direktan i jasan način i izraziti misli i osjećaje generacije koja je radikalizirala svoje stavove prema umjetnosti i životu. Prvi se puta izlažu njegove arists‘s books u potpunosti ispunjene kolažima (1972).
I za Mladena Stilinovića (1947 – 2016) je karakteristično da su prvi njegovi radovi bili eksperimentalni filmovi i kolaži. Neki od kolaža sadrže njegove pjesme umetnute među isječke iz stranih modnih i drugih časopisa. Zanimala ga je također transparentna podloga kroz koju se vide slojevi pa je veći broj knjiga umjetnika realizirao na plastičnim vrećicama (1972 – 1974). Listajući stranice čini nam se kao da gledamo malu animaciju.
Gotovčeve i Stilinovićeve knjige umjetnika fotografirane su pa se sve stranice mogu vidjeti na tabletima izloženim uz njih.
Kustosica izložba koja se može pogledati do 17. lipnja je Branka Stipančić.