Izbori su gotovi, a era Donalda Trumpa tek počinje. Do kud će za nje dogurati mračni dio Amerike koji bi s Trumpom, i vrijednostima koje on zagovara, mogao dobiti pogubnu moć, s kim će se sve obračunati i na kakav način, možda ponešto dade naslutiti nedavno zabilježeni “prigodni” predizborni javni napad na Marinu Abramović, orkestriran iz krugova bliskih tadašnjem republikanskom kandidatu.
Abramović je proglašena sljedbenicom sotonističkih rituala kojima je, tvrde, podučavala i Johna Podesta, šefa izborne kampanje Hillary Clinton. Podesta je dugogodišnji pouzdani član političkog klana obitelji Clintonovih, u vrijeme Billa Clintona šef osoblja Bijele kuće. Ime Marine Abramović pojavilo se na e-mailovima koji su izašli za WikiLeaksa. U jednom od tih mailova umjetnica poziva Podestaina brata, poznatog kolekcionara umjetnina, Tonyja Podestau, na večeru, pišući da je dobrodošao i John, a okupljanje u njezinu domu najavljuje kao “večeru duhovnog kuhanja”. Tony Podesta proslijedio je taj e-mail bratu, pa je tako kasnije završio među onima objavljenima javnosti.
Naizgled (ne)običan poziv na večeru brzo se pretvorio u sotonistički ritualni objed, desničarski portal Drudge Report zaključio je da Podesta s Marinom Abramović prakticira okultnu magiju.
Spirit Cooking
Vijest su prenijeli i drugi slični portali, upućujući na njezin, dvadesetak godina star performans, nazvan “Spirit Cooking”, koji je sredinom 1990-ih izvodila po mnogim muzejima širom svijeta. U “Spirit Cooking” Marina Abramović je svinjskom krvlju ispisivala poruke na zidu, stvarala krvave grafite, u čemu spomenuti portali “čitaju” da se umjetnica zapravo bavila i bavi sotonističkim ritualima.
“Bijesna sam, te stvari su potpuno izvučene iz konteksta”, komentirala je Abramović za Art News. Na spomenutoj večeri John Podesta nije bio, nije ga nikada ni srela, kaže. “Bila je to sasvim normalna, obična večera. Zapravo sasvim običan menu, koji ja zovem ‘duhovno kuhanje’. Nije bilo krvi, ničeg takvog. Poanta je u tome da stvari nazivamo smiješnim imenima. Svatko tko želi može pročitati moje memoare i vidjeti da je ono što radim jako daleko od sotonizma. Više od svega, zapravo se bavim duhovnošću”, ističe.
Bila je to večera napravljena za izdašnije donatore jedne njezine nedavne crowfunding kampanje. Čudi je, kaže, do kud su spremni ići ne bi li ubrali još koji politički bod, još kojeg birača. “Ovaj svijet se pretvara u pakao... Živimo u stvarno čudnovatom svijetu”, zaključila je komentirajući taj slučaj nekoliko dana prije izbora.
Napad na pristojnost
Liberalna umjetnost i prije je u američkoj političkoj areni korištena kao oružje difamacije nepodobnih i izdašno sredstvo manipulacije. Koncem 1980-ih republikanski senator Jesse Helms vodio je rat protiv Američke nacionalne zaklade za umjetnost optužujući ih da promoviraju nedoličnu, uvredljivu umjetnost koja ismijava istinske američke vrijednosti.
Helms je pokušavao zaustaviti da se novcem iz proračuna “promoviraju, šire i stvaraju razvratni materijali” i sadržaji koji vrijeđaju religijsko ćudoređe. Glavna Helmsova meta u to je doba bio Robert Mapplethorpe. Demonizirao je njegov rad govoreći da je Mapplethorpeu osnovni pokretač “napad na pristojnost”.
Za Andresa Serrana tvrdio je da “nije umjetnik već glupan”. Helmsa i kolegu mu senatora Ala D’Amatoa osobito je skandalizirao Serranov Piss Christ, fotografija plastičnog raspela uronjena u čašu s umjetnikovom mokraćom. Serrano je tad, nakon bučnih rasprava, koje su pratile i prijetnje smrću, ostao bez financijske potpore Američke nacionalne zaklade za umjetnost.