Uoči otvaranja njene izložbe u Londonu, Marina Abramović imala je tremu. Londonska publika joj je strana, rekla je; Englezi su sarkastični, sve im brzo dosadi i piju previše alkohola. Ustvari, kada bolje razmisli, možda se nije niti trebala upustiti u izložbu u Londonu.
Ipak, već prvi sati izložbe pokazat će da je njen strah bio neutemeljen; ispred Serpentine Gallery u jednom od najljepših gradskih parkova Kensington Gardens stvorila se neviđena gužva. Stotine ljudi satima je čekalo u strpljivom britanskom redu kako bi sudjelovali u izložbi “512 sati” najpoznatije srpske umjetnice. Neki od njih već su imali uvertiru u izložbu s druge strane Atlantika gdje je Marina Abramović u njujorškom muzeju za modernu umjetnost MOMA 736,5 sati sjedila u foajeu ne čineći ništa. To je bilo 2010.; tisuće posjetitelja sjedili su preko puta Abramović, buljili, plakali, smijali se, vraćali se i nastup je doživio veliki uspjeh. Među publikom našli su se i Sharon Stone, Isabella Rossellini, Bjork i njena velika obožavateljica Lady Gaga. “512 sati” ide korak dalje.
Početkom tjedna u Londonu, posjetitelji koji strpljivo čekaju na svoj red, tipkajući poruke na svojim telefonima i pregledavajući svoje Facebook profile na iPadu, uskoro će morati ostaviti svu svoju tehnološku imovinu na ulazu u galeriju. Potom će se naći u prostoriji u kojem će nekolicina ljudi stajati uz zid, zatvorenih očiju ili pogleda usmjerenog u zid. Među njima će ugledati Marinu Abramović, koja će ispunjavati prostoriju svojom karizmom i pojavom u golemom crnom kaputu.
Kroz tišinu prostorije katkad će odjeknuti njezin nerazumljivi šapat. Jedna od osoba koju je neki dan izvukla iz publike, provela ga kroz prostoriju, smjestila ga uza zid i iza leđa mu se obratila šapatom, kasnije je rekao da mu je umjetnica poručila da živi sada i da zaboravi na prošlost. Nitko ne zna koju poruku očekivati. Niti sama umjetnica, koja tvrdi da je izložba i za nju puna nepoznanica. To je i smisao, interakcija s ljudima, razmjena energije, zajednička meditacija koja će i nju i njene nepoznate obožavatelje odnjeti na mjesta koja nisu očekivali. Ili neće, ali i to je dio iskustva.
“Kada ne činiš ništa dovoljno dugo, počinješ vidjeti kroz veo odvraćanja pozornosti i sve vidiš na novi način”, govori Abramović koja smatra da je budućnost umjetnosti transmisija energije. “Umjetnici govore o vakumu koji je pun nečega. Mi govorimo o potencijalu. U sanskritu govore o bistvu koje je puno praznine. Ja govorim o praznini sa značenjem. Možda se loše izražavam. Ne radi se o tome da ja ništa ne radim - radim mnogo stvari. Radim sa javnosti kao živim materijalom. Želim vidjeti kako se osjećam u svakom trenutku sadašnjosti”, objasnila je u intervjuu u Sunday Timesu.
Za svoj novi ekscentrični pothvat, Abramović se pripremala desetljećima, posjećujući tibetanske svećenike i brazilske šamane. Izložba “512 sati” zahtjevala je i intenzivnu fizičku pripremu. Sa svojih 67 godina, Abramović će svakoga dana osam sati provesti na nogama, i tako tri mjeseca. U tome joj pomaže tijelovježba i posebna dijeta. Primjerice, tekućinu pije samo navečer da bi izbjegla potrebu za odlaskom na zahod tijekom dana.
Ovo, dakako, nije najteža zadaća Marine Abramović. Beograđanka, rođena u obitelji oca koji je pobjegao kada je imala osamnaest godina i majke, krute partijske gospođe, Abramović je oduvijek bila spremna na ekstreme. Kao mlada umjetnica u rodnom gradu gola je visjela sa zida galerije. Kada je prekidala vezu sa svojim dugogodišnjim partnerom Ulayom (punim imenom Uwe Laysiepen) učinila je to hodajući 2500 km po Kineskom zidu. Njezin (bivši) partner učinio je isto, samo s druge strane. Kada su se sreli na zidu, pozdravili su se i zauvijek razišli.
Marina Abramović danas živi u New Yorku odakle putuje cijelim svijetom, katkad previše, žali se. No, puno je toga za obaviti. Njena najnovija ideja svojim obujmom na neki način zasjenjuje sve ranije - interakcija s publikom inspirirala ju je da osnuje svoj terapeutski centar “Abramović institute” gdje bi ljudi morali ostajati najmanje šest sati ne čineći ništa; svojevrsna personalizirana metoda pokreta “mindfulness” (slobodnim prijevodom: punina svijesti) koji uči ljude živjeti u trenutku.
“Abramović Institut” proširit će se svijetom, obećaje umjetnice. Prvo treba prikupiti 31 milijuna dolara za njegovo osnivanje. No, velik iznos nije nešto što će zaustaviti Marinu Abramović koja kaže: “Ja ne pristajem na kompromise. Imam snažnu srhu. Vjerujem da takav projekt može promijeniti svjesnost ljudskih bića.”