Kada ste umjetnik profila Vladimira Dodiga Trokuta, gotovo nitko ne može biti siguran koji su vam artefakti i nasumično sakupljene stvari koje ste ostavili iza sebe predstavljale umjetnost, a koje to nisu.
Kažemo gotovo nitko, jer neke su oči – vrlo izvježbane oči – ipak upućenije od drugih, pa tako i dalje iskaču pojedini artefakti, posakrivani u prostorima preminulog Trokuta, koji su nesumnjivo bila umjetnikova konceptualna djela s porukom. Mnogi drugi, ipak, to nisu bili, i tek su čekali da ih Trokut sklopi u smisleniju cjelinu, što je bilo prekinuto njegovom smrću.
Gomila na ulici
Tako je Zagrepčane, prošle srijede, zaprepastio prizor gomile starog namještaja, koji je bio bačen na ulicu u sklopu odvoza glomaznog otpada, i to ispred Trokutova stana u Bulićevoj ulici 6 u Zagrebu. Odvoze li to doista djela jednog od najznačajnijih hrvatskih umjetnika druge polovice 20. stoljeća?
Ipak, odvjetnik Silvije Hraste, koji je bio Trokutov mecena te kolekcionar njegovih djela, rekao je Jutarnjem listu da na smeću nije završilo ništa bitno, te da su sve stvari iz autorskog opusa poznatog umjetnika sigurno zbrinute i trenutno se selekcioniraju. Nazvali smo ga i za dodatno pojašnjenje, da vidimo što je to onda točno završilo na smeću.
- Kad je Dodig umro prije dvije godine, policija je zapečatila taj stan. Ključevi tog stana, ali i svih ostalih prostora u kojima je Trokut boravio, bili su predani ostavinskom sudu. Kolega Šućur i ja, kao opunomoćenici Mislava Dodiga, pregledali smo inventar stana sa sudom, ali i sve ostale prostore.
Dobili smo i privremeno rješenje o zaštiti Dodigove zbirke, koju sud nije detaljno popisao – pojasnio nam je Hraste, dodavši kako Trokutova zbirka nije bila samo autorske, već i kolekcionarske naravi. Sakupljeni artefakti, koji mogu izgledati nasumično odabrani, tek bi pomnim Trokutovim razmatranjem i slaganjem u cijeline postajali umjetnička djela.
Selekcija materijala
- Stan smo morali isprazniti jer je u tuđem vlasništvu. Osim u stanu, Trokut je imao stvari i u pripadajućoj drvarnici, ali i u drvarnicama nekih susjeda, kao i na dijelu tavana.
Dobar dio stvari bio je nepotrebljiv, ali dio su bile i očite instalacije, umjetnost. Sve ono za što smo prepoznali da ima umjetničku i upotrebnu vrijednost smo uzeli, sklonili u našu Zakladu, gdje selektiramo materijal i pravimo sistemske cjeline koje ćemo uskoro predstaviti u Antimuzeju, negdje u centru grada – pojasnio je Hraste, dodavši kako će projekt biti realiziran do kraja godine, a Antimuzej će uključivati i sobu umjetnika Trokuta, rekreiranu u prostoru tzv. Antimuzeja.
- One odložene stvari koje ste vidjeli su bile potpuno neupotrebljive, i tu se nije radilo o umjetnosti. Iznijeli su ih susjedi stanari, jer je Dodig imao derutne stvari i u drugim drvarnicama koje nisu bile pripadnost njegovog stana, već od susjeda. Nakon što su ih iznijeli, javio nam se jedan gospodin koji je, među svim tim stvarima, prepoznao tri predmeta koji bi mogli biti umjetnost.
Instalacija
- Kao pošteni nalaznik, vratio ih je, i doista je bila riječ o Trokutovim konceptualnim dijelovima. Riječ je bila o maloj, dječjoj igrački konjića, te o vazi napunjenoj hrđavim čavlima. Ti su predmeti, tako zajedno posloženi, bili šamanska slagalica, te smo zaključili da imaju vrijednost kao instalacija.
Pospremili smo ih u Zakladu, a ostalo je, nesumnjivo, bilo smeće – završio je Hraste, dodavši kako će neumorno raditi na pozicioniranju Vladimira Dodiga Trokuta na međunarodnoj umjetničkoj sceni. Trokut je za njega, kazao je Hraste, umjetnik koji bi po vrijednosti trebao dolaziti uz bok Marine Abramović i Brace Dimitrijevića.