Skulptura argentinskog kipara Luciana Garbatija "Meduza s Perzejevom glavom" postala je, i prije nego što je postavljena sredinom prošlog mjeseca na Manhattanu, odmah preko puta kaznenog suda u ulici Centre, simbolom trijumfa žrtava seksualnog napada. U vrijeme kada ju je izradio, naime, a ima tome više od deset godina, umjetniku nije bilo na pameti da će njegov rad postati dijelom borbe za ženska prava, a kamoli da će biti postavljen na tako važnom i vidljivom mjestu.
Nakon što je otkrivena, međutim, osim što je proglašavana primjerom novog #MeToo Arta, Meduza se našla i na meti žestokih kritika. Kako može djelo koje je hommage pokretu protiv seksualnog zlostavljanja žena biti rad jednog muškarca, pitali su se, među ostalim, kritičari ovog pothvata.
U popratnom priopćenju kip se pak predstavlja kao "ikona pravde", uz napomenu da Meduza, visoka preko dva metra, stoji preko puta zgrade u kojoj su procesuirani muškarci optuženi za seksualne napade, silovanja i zlostavljanja uključujući Harveyja Weinsteina, koji je u veljači proglašen krivim za počinjenje dva kaznena djela seksualnog zločina.
Replika za 750 dolara
Meduza koja će u parku Collect Pond stajati narednih pola godine, sve do 30. travnja 2021., u lijevoj ruci drži mač, a u desnoj Perzejevu glavu koju je umjetnik modelirao prema vlastitoj. Skulpturu koja prikazuje izokrenuti mit o Meduzi, 47-godišnji Garbati koji živi i radi u Buenos Airesu, a inače je talijanskog porijekla, napravio još 2008. godine, no tek je 2018. objavio fotografiju tog svog rada na društvenim mrežama. Objava je odmah postala viralna, status memea stekla je nakon što je fotografiju djela njezin autor objavio na Facebooku, a korištena je kao simbol ženskog gnjeva u jeku #MeToo pokreta. Iste godine skulpturu je uz pomoć fotografkinje Bek Anderson umjetnik izložio na jednoj pop-up izložbi u ulici Bowery u New Yorku, da bi potom ona postala glavni adut njihovog zajedničkog projekta koji su nazvali MWTH.
Osim postavljanja rada nasuprot sudu, projekt uključuje i web stranicu preko koje se mogu kupiti minijaturne replike Meduze za 750 američkih dolara. Prva serija odmah je rasprodana, no dvoje umjetnika nisu stali na tome i trenutno se preko stranice projekta nude nove serije Meduza, počev od 450 pa sve do 1500 dolara te majice od 25 do 55 dolara. Deset posto prihoda donira se Nacionalnom centru za žensko pravo (National Women's Law Center).
"Garbati nije samo preokrenuo scenarij i stavio ženski oblik na muško iskustvo", rekla je Bek Andersen za New York Post. "Sagledao je dublje priču i postavio pitanje: 'Kako bi to izgledalo da se ona može obraniti?' Umjetnik se nadahnuo pritom čuvenom brončanom skulpturom iz 16. stoljeća: 'Perzej s glavom Meduze' Benvenuta Cellinija (1545. - 1554.) koja se nalazi u Firenci na Piazzi della Signoria a prikazuje nagog Perzeja kako drži Meduzinu glavu za njezinu 'zmijsku grivu'. Garbati je došao na ideju o skulpturi koja bi mogla preokrenuti tu priču, zamišljajući je iz Meduzine perspektive.
On dovodi u pitanje karakterizaciju mitskog lika kao čudovišta i istražuje ženu koja stoji iza mita", ističe se na web stranici projekta. "U Ovidijevim Metamorfozama Meduza je bila djevojka u Ateninom hramu, koju je Posejdon proganjao i silovao. Atena u bijesu protjeruje i proklinje Meduzu čiju kosu pretvara u zmije i čiji pogled ljude pretvara u kamen. Meduza je sama optužena i kažnjena za zločin čiji je žrtva; odbačena je kao čudovište, a zatim je uz okrutnu pomoć Atene i Posejdona na kraju lovi i odrubljuje joj glavu epski heroj Perzej te prikazuje kao trofej na svom štitu."
Kriva za silovanje
U svojoj prijavi za gradski program "Umjetnost u parkovima", Garbati je napomenuo da je, prema mitu, Posejdon silovao Meduzu u Ateninom hramu. Za kaznu, Atena je svoj bijes okrenula prema Meduzi, pretvarajući njezinu kosu u zmije. U prijavi se navodi da je priča "tisućljećima davala poruku ženama da su one, ako su silovane, krive za to."
No, prema nekim internetskim komentatorima skulptura nije baš ispunila zadatak. Aktivisti, ali i drugi korisnici društvenih mreža, pitali su se zašto je umjetničko djelo posvećeno pokretu #MeToo, koji je velikim dijelom utemeljen na osobnim pričama žena, stvorio muškarac i da li kip gole, idealizirane žene od strane muškog umjetnika zapravo utjelovljuje snagu feminističkog pokreta #MeToo. Drugi su se pitali zašto, ako skulptura treba biti usmjerena protiv seksualnog nasilja, Meduza nosi glavu Perzeja, a ne Posejdona, svog silovatelja. Neki su pak doveli u pitanje sam način na koji je Meduza prikazana kao gipka, klasično lijepa gola figura kad su je opisali kao čudovište… U svakom slučaju, kritika ne nedostaje. Braneći rad, ali i cijeli projekt, od svih tih napada Bek Andersen izjavila je da nju uopće ne muči spol umjetnika. "Za mene je baš uzbudljivo što je umjetnik muškarac", rekla je u jednom intervjuu. "Mislim da se muškarci osjećaju izostavljenima iz MeToo razgovora i mislim da se boje što to za njih znači."
Sam autor djela rekao je u jednom intervjuu da je do sada njegova skulptura bila neovisna od njega, da je imala neki svoj vlastiti život stvoren kroz promatranje i interpretacije drugih.
"Rekao bih da sam počašćen činjenicom da je skulptura odabrana kao simbol", izjavio je te dodao kako mu je čitav projekt pomogao shvatiti da je i sam "proizvod patrijarhalnog društva".
