Milica Živković imala je šest godina kada je 1999. bombardiran Beograd, događaj koji će joj se itekako urezati u pamćenje i kojem će se na suptilan način mnogo godina kasnije vratiti u svom umjetničkom radu. Na svojoj prvoj samostalnoj institucionalnoj izložbi koja je ovih dana otvorena u Beču, u Freiraumu MuseumsQuartier Wien, pod nazivom "The Roots of Small Fires", predstavila se međunarodnoj publici prostornom instalacijom sačinjenom od slika i svjetlosnih tijela (lampi) kojima priziva svoja sjećanja istodobno propitujući osobni identitet u odnosu na okruženje u kojem je odrastala.
Rođena je 1993. u Beogradu, diplomirala je na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju 2017., a magistrirala na Akademiji za umjetnost, dizajn i arhitekturu u Pragu 2020. Njezinu umjetničku praksu oblikuju iskustva odrastanja na Balkanu, posebno tijekom poslijeratnih godina te obiteljske migracije između država bivše Jugoslavije. Izložba Milice Živković u Beču projekt je Hrvatskog ureda za suvremenu umjetnost NOMAD i rezultat je mentorskog programa UNIQA SEE FUTURE Foundation u kojem joj je mentorica bila umjetnica Šejla Kamerić, a kustosica Astrid Peterle. Predstavljene radove kreirala je tijekom dva mjeseca boravka na rezidenciji u MuseumsQartieru.
"U relaciji s nazivom izložbe i vatrama koje spominjem, bombardiranje Beograda 1999. polazišna je točka u mom sjećanju - na neki način ta količina eksplozija, buke i svjetlosti definitivno je utjecala na vizualni i emotivni sadržaj u mojim radovima. Crveno nebo nakon detonacija, koje se presijava u različite boje gdje se dim i svjetlost grada prepliću jedno je od tih sjećanja kojim se bavim kroz svoj rad i na svojevrstan način jedna od "malih vatri"", priča umjetnica.
"Ono što je na mene kao dijete ostavilo najveći utisak u ovom kontekstu je količina straha i užasa sa jedne strane i s druge strane ideja da je to što mi se to kao djetetu dešava plemenita namjera s višim ciljem. U tom smislu imam utisak da je moje sjećanje započelo prihvaćanjem paradoksa kao jedine realnosti. Tim paradoksom i kontrastima se bavim i u predstavljenim radovima. Simbol "malih vatri" vezujem za ova sjećanja ali i za niz uzročno posljedičnih događaja koji su slijedili nakon kolektivnog kraha društva".
Svjetlosna tijela koja su dio ove kontemplativne instalacije, također su poveznica sa sjećanjima iz djetinjstva umjetnice.
"Lampe smo izrađivali tokom 1999. i 2000. godine na Mašinskom fakultetu u Beogradu gdje je moj otac bio zaposlen kao demonstrator na vježbama. Na neki način to je bio naš način da kao obitelj ostvarimo dodatni prihod u nestabilnoj ekonomskoj i društvenoj realnosti. Njima se sada u radu vraćam povezujući taj prethodni trenutak i transformirajući objekt u odnosu na jednu realnost i društveni kontekst".
Lampe su za nju "tijela koja pamte". "Njihove forme nose sjećanje na zajedničko vrijeme s mojim ocem i obitelji kada smo kreirali slične svjetlosne objekte, nose sjećanje na radionice, metal, prašinu, ali i na pokušaje da se u mraku napravi nešto što sija. U balkanskom slengu, reći za ženu "Vidi je, k‘o lampa" znači omalovažavati njen vanjski izgled. Ovdje lampe nisu samo izvori svjetla, već objekti koji nose tragove upotrebe i sjećanja". Dodavanjem nakita na abažuru uvodi element intime i tjelesnosti, ali i naglašava sloj ornamenta, koji je važan za cjelokupnu vizualnu strukturu rada.
Slike na izložbi Milice Živković, njih sedam, tri centralne i po dvije bočne, raspoređene oko upaljenih lampi na podu, odlikuje apstraktni, linearani i pomalo stilizirani bijeli motiv na blještavoj podlozi koji budi razne asocijacije – na plamen vatre, korijen stabla ili kandže, svojevrsne simbole, naznačene već i u nazivu izložbe "The Roots of Small Fires" kojagovori, kako tumači Milica Živković, o malim, upornim plamenovima, o onome što plane naglo, ali ne prestaje gorjeti.
"Vatra se pojavljuje kao rana, kao kratki bljesak otpora, a vremenom je počela da pušta korjenje. Ta vatra nije destruktivna; ona je svjedok određenih intenzivnih iskustava i referenca na ista. U tom smislu, korjeni nisu nešto stabilno, već nešto što luta, što prolazi kroz metal, tkaninu, papir i prije svega sjećanje. Oni su ono što me je formiralo, što me formira i čemu se vraćam".
Slike i lampe koje čine instalaciju, ističe, ne postoje odvojeno već se one međusobno osluškuju, bacaju sjenke jedna na drugu, stvaraju prostor koji se ne gleda, već se u njega ulazi. Cijela je kompozicija rasla kao mreža.
Blještava podloga slika, međutim, uglavnom zlatno-srebrna koja na pojedinim slikama prelazi u dugine boje, ima zanimljive i poprilično neočekivane konotacije.
"Slike su nastajale opsesivno", kaže umjetnica. "Iz jedne forme koja se stalno vraćala - kandža, plamen, pukotina svjetla. Slikala sam ih na sjajnim, sintetičkim tkaninama: umjetnoj svili, iridescentnom satenu - materijalima koji su pripadali svijetu turbo-folka, pozadinskoj buci mog djetinjstva. Za mene je turbo-folk bio scenografija odrastanja. Bio je prisutan svuda - u noćima, u televizorima, u slavljima, u umoru. Ta mješavina sjaja i propadanja ostavila je dubok trag. Kroz njega sam počela razmišljati o tome što ljepota znači u prostoru koji je koristi bez zaštite. Turbo-folk mi je interesantan iz ugla kontradikcije, kontrasta i intenziteta emocije koju nosi.
Turbo-folk je prisutan kao atmosfera, kao materijalna i emotivna memorija. Sjaj tkanina, njihova zavodljivost, ali i njihova krhkost, nose u sebi taj paradoks - ljepotu koja se pojavljuje prečesto i prebrzo, u kontekstu koji joj često ne pripada. Ne bavim se turbo-folkom kao muzikom, već kao estetikom spektakla i raspadanja, kao pozadinom u kojoj se odvijao kako život, tako i društveni kolaps".
Iako je rođena u Beogradu, njezino odrastanje, kaže, nije vezano za jedno mjesto. "Djetinjstvo i mladost provela sam između različitih prostora, kako u rodnom gradu tako i u Makedoniji i Crnoj Gori, a kasnije i u drugim državama kulturnim kontekstima, poput Češke Republike. Ta stalna kretanja oblikovala su moj odnos prema prostoru kao nečemu nestabilnom i promjenjivom. Profesionalno, taj proces migracija nastavio se i kasnije, kroz obrazovanje i rad, pa se i moj umjetnički jezik formirao u dijalogu između različitih kulturnih i društvenih sredina, prije nego u okviru jedne tradicije ili lokalne scene".
Prema riječima kustosice izložbe Astrid Peterle radovi Milice Živković nastaju iz složenog međuodnosa osobnog iskustva i političke stvarnosti postratnog Balkana.
"Nakon godina obiteljskih migracija i studijskih boravaka u inozemstvu, umjetnica se vraća u rodni Beograd. Kao dijete svjedočila je bombardiranju grada; danas je srpska prijestolnica obilježena snažnim građanskim otporom i masovnim prosvjedima protiv korupcije. Upravo se u toj napetosti između osobne memorije i kolektivne političke dinamike formira jezgra njezina rada.
Više motiva unutar instalacije u apstrahiranom obliku referira se na iskustvo povratka – povratka prostoru koji istodobno nosi ambivalentnost i otpornost".
Sama biografija ove umjetnice, u njezinu radu, prema vlastitim riječima, ne pojavljuje se kao narativ, već kao struktura - način na koji su radovi složeni, fragmentarni i slojeviti.
"Odrastanje u posljeratnom prostoru Balkana značilo je živjeti među ostacima - ideološkim, materijalnim, emotivnim. Ta fragmentacija se direktno preselila u moj rad. Ne pričam priče, već ostavljam tragove. Dolazim iz obitelji u kojoj se cijenio rad rukama ali i unutrašnji intelektualni rad, i to sjećanje na stvaranje nečega "ni iz čega" duboko je utkano u moj odnos prema materijalu".
Umjetnička scena u Beogradu, kao i u regiji, je, smatra umjetnica, puna energije, ali često i iscrpljenosti kao i rastrganosti između želja i mogućnosti koje sredina dozvoljava.
"Među mladim umjetnicima postoji snažna potreba za dijalogom, ali i osjećaj zastoja. Za mene osobno povratci kući su uvijek ambivalentni - vraćam se jer pripadam, ali istovremeno i stalno pregovaram s tim prostorom". Dvomjesečno iskustvo života i rada u Beču dalo joj je, govori, distancu, ne u smislu bijega već mogućnosti da jasnije sagledam vlastiti rad u svjetlu nove sredine i bogate kulturne i umetničke scene.
Bečka izložba Milice Živković "The Roots of Small Fires" ostaje otvorena do 31. svibnja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....