Misterij Stonehengea napokon bi mogao biti riješen: nova studija daje odgovor na pitanje staro 5000 godina

Istraživači Sveučilišta Aberystwyth utvrdili su da su neolitske zajednice odgovorne za pomicanje "stijene Newall" na Salisburyjskoj ravnici u Wiltshireu, sugerira studija objavljena u časopisu Journal of Archaeological Science, piše New York Post.

Prema studiji objavljenoj u lipnju, kamen veličine nogometne lopte otkrio je pukovnik William Hawley tijekom ranih iskapanja u Stonehengeu 1924. godine.

Otkriće rješava dugogodišnji znanstveni spor o tome je li prisutnosti kamenja na pretpovijesnom spomeniku prije 5000 godina pridonijelo kretanje ledenjaka ili ljudski transport.

„Nema dokaza koji bi podupro tumačenje da je riječ o ledenjačkom eratičkom bloku“, otkrila je studija.

Profesor Richard Bevins i njegov tim stijenu Newall usporedili su s kamenjem na Craig Rhos-y-Felinu, stjenovitom izdanku na sjevernoj strani planine Preseli u Walesu, udaljenoj više od 125 milja.

Njihovo istraživanje također je otkrilo da kemijska analiza pokazuje identične količine torija i cirkonija u sastavu na Craig Rhos-y-Felin i u Newallu, kao i u drugim fragmentima pronađenim u Stonehengeu.

Istraživači su spomenuli da je stijena Newall folirani riolit, a njegov površinski sloj bogat je kalcijevim karbonatom, što dodatno podupire ideju da su ga na odredište preselili ljudi jer bi ledenjaci komade razasuli po području Stonehengea.

Studija je iskopala i fascinantnu tajnu skrivenu u još jednom zakopanom kamenu Stonehengea - Kamenu 32d.

Prije se vjerovalo da je Kamen 32d pjegavi dolerit, no radi se o foliranom riolitu, kao što je to slučaj kod stijene Newall.

"Dio fascinacije Stonehengeom je u tome što se za mnoge njegove megalite, za razliku od velikih, relativno lokalnih sarsena, može dokazati da potječu iz Walesa, preko 200 km zapadno", otkrila je studija.

Studija navodi da "većina arheologa prihvaća da su neolitički ljudi ostvarili ovaj izvanredan podvig, prenoseći blokove težine do 3,5 tona", ali ostaje i "suprotno mišljenje" da "nije bio uključen ljudski napor".

To suprotno mišljenje sugerira da nije bio uključen ljudski napor, već da je velško kamenje prevezeno pomoću ledenjaka mnogo prije nego što je Stonehenge podignut“, napisali su istraživači.

Jedan od istaknutijih zagovornika teorije o ledenjaku je dr. Brian John, geolog čija je prethodna studija otkrila da stijena Newall pokazuje tragove ledenjačke abrazije.

"Kamen je smanjen u veličini i jako modificiran tijekom ledenjačkog prijenosa...", napisao je John, no Bevinsov tim tvrdi da Johnovi nalazi "nisu zasnovani na dokazima".

"Predstaviti to kao činjenicu, a ne hipotezu, je neiskreno", stoji u studiji.

Bevinsov je tim tvrdio da bi slični fragmenti, da su ledenjaci prenijeli kamene, bili pronađeni i drugdje na Salisburyjskoj ravnici, no oni su koncentrirani samo u Stonehengeu.

"Prisutnost Stonehengea dokazuje da su neolitski narodi premještali kamenje teško i do 40 tona. Ako netko ne tvrdi da je sve kamenje, kada se trebao podići Stonehenge, samo ležalo na tlu spremno za podizanje, netko je kamenje morao pomaknuti u određenu poziciju", napisali su istražitelji.

"Ako su neolitski ljudi kamen mogli pomaknuti za nekoliko desetaka metara, mogli su ga pomaknuti i desetke ili stotine kilometara", uvjereni su istraživači.

Studija potvrđuje da su neolitske zajednice micale kamenje, no ne i tehnike kojima su to učinili.

Recentniji domoroci su, napominju, za transport kamenja od više tona, primjerice, koristili užad i drvene sanjke, tehnologije koje u neolitiku ne bi bile na raspolaganju.