Slike “Sveti Nikola” i “Svetac s biskupskim štapom” (koji je drugi svetac nije identificirano) s potpisom Blaža Jurja Trogiranina, a koje su na aukciji u bečkoj kući Dorotheum nudili ovih dana na prodaju, dio su većeg poliptiha “Bogorodica i dijete” koji se nalazi u crkvi svete Barbare u Šibeniku, i jedno je od ključnih djela kasne gotike u ovim krajevima.
Nestale u ratnom vihoru
Za dvije slike, koje su se pojavile na aukciji kao privatno vlasništvo obitelji sa Sicilije, dugo nije bilo poznato gdje se nalaze. Naime, negdje, između tridesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća poliptih je rastavljen pod nepoznatim okolnostima i nestalo je čak sedam slika s njega. Gdje je ostalih pet, nije poznato, no lako je za pretpostaviti da su slike nestale u ratnom vihoru. Kako su ove dvije došle u Palermo iz Šibenika, također nije razjašnjeno. Iste je dvije slike već ranije u Šibeniku nudila jedna postarija gospođa, koja je tvrdila da je iz plemićke obitelji sa Sicilije, no pregovori nisu dobro prošli. Za pretpostaviti je da ih sada nudi ista ta gospođa, ili članovi njezine obitelji.
Nisu navedene kao prodane
Ivana Prijatelj Pavičić, povjesničarka umjetnosti koja se u svojem stručnom radu bavila i opusom Blaža Jurjeva Trogiranina, pronašla je dvije fotografije poliptiha u stručnoj literaturi.
“U knjizi Ljube Karamana iz 1933. godine, a koja se bavi umjetnošću u Dalmaciji iz 15. i 16. stoljeća, pronašla sam fotografiju čitave pale. Međutim, na fotografiji iz 1965. godine, u knjizi mojeg oca Krune Prijatelja više ih nema”.
Kako dalje kaže Ivana Prijatelj Pavičić, slike su izuzetno važne za domaću povijest umjetnosti.
Da su slike ponuđene na tržištu, znaju i iz Ministarstva kulture. Kako nam je rekla ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek “poznato nam je da su se slike pojavile. Mi smo u vezi s tim slikama u kontaktu sa šibenskom biskupijom, i utvrđujemo okolnosti oko tih slika. Kao i uvijek kada se pojave djela takve vrijednosti, a važne su za našu baštinu, nastojimo poduzeti sve da dođu u Hrvatsku”.
Dvije su se slike najavljivale u Dorotheumu 24. travnja, svaka po početnoj cijeni od 30 do 40 tisuća eura. Na istoj se aukciji, inače primjerice, nudila slika “Kraljevi piju” Petera Brueghela II, vjerojatno iz kolekcije grofa Roberta de Montesquiouija, po početnoj cijeni između 700 i 900 tisuća eura.
Međutim, slike Blaža Jurja Trogiranina, barem prema onome što se može pronaći na stranicama Dorotheuma, nisu prodane. Zašto, iako smo kontaktirali ovu aukcijsju kuću, nismo uspjeli saznati do zaključenja broja. Slike su se prodavale pod brojevima 4 i 5.
Detaljna provjera
Galeristica Jasna Mrakovčić, koja kod nas vodi aukcije u sklopu Art Salona Zagreb kaže kako aukcijske kuće, a naročito one koje imaju reputaciju kakvu ima Dorotheum, paze što nude na prodaju: “Umjetnine se uvijek pažljivo provjeravaju, naročito se provjerava imaju li izlaznu dozvolu, takva je praksa”.
Dimenzije su prve slike 44,5 puta 28 centimetara, druga je za centimetar uža, pozadina je zlatna, ornament okvira vrlo razrađen, a na aukciji su se nudile pod talijanskom inačicom imena Blaža Jurja Trogiranina, odnosno, kao rad koji je naslikao Biagio di Giorgio da Trau.
O palama u katalogu piše Mark MacDonnell, stručnjak ove kuće za stare majstore, koji se poziva na istraživanje povjesničarke umjetnosti Zoraide Demori-Staničić, a koji tumači sljedeće: “obje su slike bile dijelom poliptiha koji se nalazi u Dijecezanskom muzeju u Šibeniku (nalazi se, u crkvi svete Barbare, nap. a.). U svojem sadašnjem obliku, oltar se sastoji od glavnog panela koji je veći od ostalih, a predstavlja Bogorodicu i dijete, a na manjim bočnim panelima su četiri sveca, svaki sa svojim pripadajućim atributima. Gornji dio poliptiha, rastavljen je pod nepoznatim okolnostima i nepoznatog datuma”.
Otkriće kako su dvije slike uopće stigle na Siciliju, moglo bi, možda i pripomoći, rasvjetljavanju enigme gdje je, kada i zašto (iako je na pitanje zašto lako naći odgovor) ovaj poliptih rastavljen.