Greatest Hits naziv je četvrtog po redu međunarodnog studentskog bijenala koje se 13. srpnja otvara u Multimedijalnom kulturnom centru Split. U organizaciji Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku izložba postavlja pitanja kako bi izgledala umjetnička aktivnost kada bi ona ovisila o samim umjetnicima, kada ne bi bilo trendova, stilova, kritičara, galerista, kad bi publika bila neopterećena društvenim ugovorima i imperativima umjetničkog sustava i sl. Pozvali su, dakle, mlade umjetnike da budu posve iskreni prema sebi, i da izaberu ono što su najbolje napravili po vlastitom sudu, odnosno, ono da pokažu rad za kojeg smatraju da je njihov najveći hit. U ovom izdanju Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku prvi put ima partnera u drugoj Akademiji, u Umjetničkoj akademiji u Splitu. O svemu razgovaramo s Miranom Blažekom, umjetnikom i asistentom na osječkoj Akademiji za umjetnost i kulturu, koji je bio u ovogodišnjem žiriju.
Koliko se ljudi javilo na natječaj i iz kojih zemalja?
Svakim izdanjem raste i broj prijavljenih radova, tako smo u ovom izdanju dobili rekordan broj prijava, dvjestotinjak, što je za više nego duplo od prošlog izdanja. Prijave su nam uglavnom do sada stizale iz cijele Europe, te je lakše nabrojati zemlje iz kojih do sada nismo dobili prijave. Ovaj put smo ih dobili i iz dalekog Melbournea, nekoliko njih, pa smo prvi put prešli i taj europski okvir. U ovom izdanju zastupljeno je 27 autora iz Engleske, Hrvatske, Nizozemske, Njemačke, Slovenije, Srbije, Švicarske i Australije.
Postoji li neka zajednička odrednica čitave ove generacije?
Bitne odrednice ustvari nema budući da je suvremena umjetnost i među zrelim autorima, a pogotovo među mladima, poprilično eklektična i raznovrsna, tako da je teško izvući zajednički nazivnik, ako bi ga uopće i trebali izvoditi. Upravo zato smo i htjeli dati mladima punu slobodu, rasteretiti ih, ali u isto vrijeme im dati odgovornost vlastitog izbora.
Zašto naziv Greatest Hits?
Upravo ta raznolikost je dovela do takvog naziva, budući da smo htjeli odabrati ono najbolje od mladih autora, budućih umjetnika, tj onoga što su sami procijenili kao svoj najistaknutiji rad. S druge strane sebe smo također pokušali staviti u poziciju gdje smo imali što manja očekivanja kroz zadani koncept. Naša pozicija je išla iz povjerenja u njihovu svijest o vlastitom radu i procese koje prolaze, te smo im uz priliku za izlaganje, pokušali otvoriti to dodatno polje slobode.
Koliko se pokazalo nezgodnim za autore da sami sebi budu kustosi, odnosno, da odaberu svoj najbolji rad?
Izložba će pokazati koliko je to povjerenje ispunilo ono što smo pokušali postići. Izbor svog najistaknutijeg rada smatramo intimnim prostorom svakog od tih mladih autora i mogu reći da smo mi kao žiri, zadovoljni.
Stvara li takav neograničeni prostor slobode ujedno i nelagodu?
S obzirom na to da su u pitanju studenti i mladi koji su tek završili studij, koji još nemaju potrebno iskustvo zrelijih umjetnika, zasigurno im je ta pozicija bila veći izazov koji smo i htjeli postići, pretvarajući ga u njihovu prednost. Riječima jednog od članova žirija, pokušali smo suočiti mlade s tim metaforičkim praznim platnom koje uvijek stvara nelagodu, ali i izvlači ono autentično, najbolje od umjetnika. Želim napomenuti da Umjetničku akademiju u Splitu u projektu i žiriju predstavlja Vedran Perkov. Uz ostale članove, Anu Petrović, Krešimira Purgara, Domagoja Sušca, želio bih istaknuti i mlade umjetnike Tinu Vukasović i Josipa Šurlina kao veliku energiju u projektu.