Iako zadnjih deset godina živi i radi u Hrvatskoj, u Dubrovniku, slikar Izvor Pende karijeru je počeo u inozemstvu, a i danas je, kad je riječ o prisutnosti u galerijama i na tržištu, više povezan s međunarodnom nego domaćom umjetničkom scenom. Nakon završenog studija slikarstva u Düsseldorfu tijekom zadnja dva desetljeća Pende je stekao ime i status o kojem mnogi njegovi kolege u Hrvatskoj mogu samo sanjati. Zastupa ga nekoliko galerija od Beča do New Yorka, ima vjerni krug kolekcionara koji kupuju njegove radove i prate ga u stopu i od svog slikarstva može sasvim pristojno živjeti. U Hrvatskoj se dosad predstavio putem nekoliko izložbi među kojima je posebno odjeknula "Plivati zajedno" 2017. godine na kojoj je izlagao s poznatim njemačkim umjetnikom Danielom Richterom. Izložba je bila postavljena u čak tri muzeja, u Splitu, Zagrebu i Rijeci, a kustos je bio Branko Franceschi koji već dugo prati njegov rad. I novu izložbu "Odgovor" koju Pende otvara u Zagrebu u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti (17.2 - 17.4. 2022.) priređuje Franceschi. "Njegova vrhunska produktivnost u 2021. godini nadahnuta je dijelom i dogovorom za izlaganjem u nacionalnom muzeju koji čuva i izlaže najbolje slike hrvatske umjetnosti nastale u prethodnim dvama stoljećima, ali isto tako i ponudama inozemnih galerija koje postaju sve zainteresiranije za njegovo globalno predstavljanje", napominje autor izložbe.
To je četvrti put da se ovaj umjetnik predstavlja zagrebačkoj publici nakon izložbe u Meštrovićevu paviljonu 2010., koja je bila ujedno i njegova prva samostalna izložba u Hrvatskoj, zatim one u Gliptoteci HAZU 2011. godine te spomenute izložbe s Richterom u MSU. Inače, prije tri godine Pende je sa suprugom kiparicom Marijanom Pende i Slavenom Toljem sudjelovao na izložbi Mjesto isprekidanih odlazaka, svojevrsnom "dubrovačkom paviljonu" na 58. venecijanskom bijenalu.
Sada u Zagrebu izlaže nove slike koje je napravio u protekle dvije godine. Riječ je impresivnom broju od 40-ak radova, na kojima dominiraju vrlo intenzivne boje. Apstraktna platna većih dimenzija vrlo su ujednačena u rukopisu i koloritu, pokazuju da iza njih stoji umjetnik s jasnom vizijom onoga što želi postići. Nema tu traženja i eksperimentiranja, nema manje ili više uspjelog rada. Pred nama je jedan zaokruženi i koherentan ciklus. Vidi se da je Pende vrlo suveren u onome što radi danas, tu jednu posve specifičnu apstrakciju do koje međutim nije došao preko noći. Počeo je, naime, kao figurativni slikar ali, kako kaže, u jednom trenutku došlo je do zasićenja, zamora, poklopilo se to i s njegovim povratkom u domovinu i trebao je radikalnu promjenu. Dosta je bilo teško, priznaje Pende, kompletno sve promijeniti do bi došao do ovoga što radi danas, čiste apstrakcije bez referenci na pejzaž ili bilo što iz vanjskoga svijeta.
"Ne radi se o klasičnoj apstrakciji, nema tu ni geste, građa slike je ono što me najviše zanima", kaže Pende o svojim recentnim radovima. "Boja je dosta bitna jer ona određuje formu i daje kontekst".
No koliko njegova apstrakcija ima uporište u stvarnom svijetu, postoji li ipak poveznica?
"S tim sam imao problem u toj jednoj međufazi koja je prethodila čistoj apstrakciji. Prepoznavao sam u slikama još uvijek predmetni svijet, mučio sam se kako to izbaciti. Htio sam stvoriti svoj predmetni svijet koji jednako tako postoji, ali da bih to postigao morao sam promijeniti kompletni način gledanja, pristup kompoziciji, ali i način razmišljanja. U svakom slučaju, dugo mi je trebalo da se u mojim slikama ne prepoznaje ništa od predmetnog svijeta." Forme od kojih Pende gradi svoje slike nemaju više nikakvu poveznicu sa stvarnošću, one su same po sebi, kako objašnjava, postale vlastiti realitet. "To je predmetna apstrakcija, nema u njoj razlike između stabla i neke moje forme. Moje je slikarstvo apsolutna diktatura. Ne dam slici disati, apsolutno ništa za reći. Moja je zadnja".
U novim slikama pojavljuje se, primjećujemo, jedan novi element – slova. "Volim si zadavati probleme. Ja nisam konceptualni slikar, koncept mi je sekundaran, ali samo ime izložbe recimo odnosi se na cijelu ovu pandemiju i fake news. Došao sam tako i na ideju slaganja određenih riječi na nekim slikama iz ove serije" kaže Pende te dodaje kako, iako je mnogima ova pandemija sve poremetila, kod njega to nije slučaj. Proveo je zadnje dvije godine zatvoren u ateljeu što se pokazalo dobrim za njegov rad. "Ova je izložba moj odgovor na cijelu tu situaciju s pandemijom. Nisam joj dao da utječe na mene. To je moje normalno stanje".
Za njega je, kaže, sretna okolnost da u Dubrovniku, "koji je na žalost kulturno izoliran", može u miru raditi svoju umjetnost. A to mu, dodaje Pende, omogućava tržište, jer "slikarstvo je skup sport". Dugo je živio u Njemačkoj, gdje se i školovao i gdje je stvorio i dobre kontakte i poznanstva što je ključno za plasman na tržištu. "Došao sam u fazu da si mogu priuštiti da u Dubrovniku zatvoren u ateljeu samo slikam, da ne moram biti u žiži". Pende surađuje s galerijama iz Beča, Salzburga, Hannovera, New Yorka, uskoro i s galerijama iz Bratislave i Praga, a u igri su i Teheran i Kina. On sam ne prodaje slike, time se bave njegovi galeristi na raznim sajmovima i putem galerija. Ima i kolekcionare koji prate njegov rad, pretežno su to Nijemci i Austrijanci, koji kupuju njegove slike, s nekima se, kaže, čak i sprijateljio. Dobio je i poziv da živi u Beču i da tamo ima atelje, no ne može zamisliti da živi igdje drugdje trenutno osim u gradu u kojem je odrastao. "Dubrovnik je moja hrana". Na pitanje što ga nadahnjuje Pende odgovara kako on zapravo nema inspiraciju. "Ja sam profesionalni umjetnik i radim svoj posao kao i bilo tko drugi u svojoj profesiji. Slikam od 8 do 16 h, ručam i onda radim skice. I tako svaki dan zadnje dvije godine…"