Sven Klobučar ima unikatni umjetnički prosede na domaćoj likovnoj sceni. Izniman je crtač kojeg privlače makabrične teme koje pak donosi na duhovit, zabavan i lucidan način. Iznimno maštovit i dobar pripovjedač, ovaj ljubitelj horora izgradio je cijeli univerzum svojih živih mrtvaca i luđaka. Pa je tako prošli tjedan u Galeriji AŽ otvorena njegova nova izložba pod nazivom "Živio tamničar!". Otkuda taj naslov?
"Ovo je prva izložba na kojoj se bavim jednim događajem koji je dosad imao sporednu ulogu u mojim radovima. Luđaci su zapalili ludnicu i pobjegli u šumu, gdje besciljno lutaju već više od stotinu godina. Ime se može tumačiti njihovom sarkastičnom zdravicom jer su se oslobodili tamničara - psihijatra, ravnatelja umobolnice - da bi nakon nekog vremena zazivali njegovo ime, svjesni kako bespomoćno tumaraju bespućima nepregledne šume strave i užasa", objašnjava Klobučar, kojeg pitam kako i čime crta, odnosno kako izgleda proces stvaranja jedne njegove slike?
"Crteži su mi najčešće u tehnici tuša, odnosno jedne specifične vrste crnog pigmentiranog rapidografa. Kvalitetan alat, ne blijedi, vjerojatno traje vječno. Crtam na način da odmah idem u detalje pa se tako širi po formatu. Neku osnovu imam u glavi, ali nikad ne znam kako će izgledati na kraju i koju ću mu ulogu dodijeliti. Crtam stalno, često i po deset sati u komadu, bez pauze. Za crtež nekog uobičajenog formata treba mi dvadesetak sati."
Prije dvije godine Klobučar je objavio umjetničku knjigu "Škrto i nepovezano, baš mrtvački", koju je oblikovao Orsat Franković. Knjiga je bila prava senzacija pa pitamo Svena sprema li možda nešto slično?
"To mi je jedan od najdražih projekata. Takav medij mi je jako privlačan. Imam dosta priča koje bih ispričao kroz umjetničku knjigu, tako da ideju već imam za nekoliko njih", objašnjava ovaj zagrebački slikar koji već nekoliko godina živi u Dubrovniku. No, nikako da i njegovim crtežima zapuše neki mediteranski vjetar?
"Tema kojom se bavim cijeli život zapravo se odvija na nepoznatoj lokaciji, u nepoznatom vremenu, tako da unutra nema mjesta ni za Zagreb, ni za Dubrovnik, barem ne svjesno. Znam ja negdje sjesti i crtati borove, stijene i brodove, ali to ne pokazujem. Kada umrem, ako će mi žena ili netko raditi neku izložbu, možda će negdje iskopati i te radove pa ih pokazati. Iskreno, mislim da se ljepote neke sredine ni ne mogu autentično prenijeti kroz likovnost. Nisam još vidio likovnjaka kojem je to uspjelo. Radije se ne bih petljao u to", rekao je Sven Klobučar.