Uvijek je tako kad se ne razumijemo, tijelo se skuplja u jedninu i čahura je premala da zadrži nemir: kaže se u pjesmi Monike Herceg “Jača žena ili O općim mjestima pjesnikinje”.
A da je tome doista tako, pokazuju i odljevi pjesnika iz kiparske radionice Marije Ujević, usamljeni i nemirni u prostoru. Za njezina je Krležu netko kazao da je poput oblaka, no ondje bi se, u kutu ispod Gvozda, oblak teško spustio, prije će biti riječ o magli, potmuloj i teškoj. Križanić, pak, nikako da se iz vrta kaptolske kurije, nagnut i jedva vidljiv namjerniku koji slučajno skrene pogled kroz ogradu, zaputi natrag u Rusiju, gdje mu u Moskvi navodno već godinama traže pogodnu plohu.
Šenoa se naslonio na oglasni stup, ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....