Nikola Majnarić zvan Bač rođen je sredinom sedamdesetih godina. Od malih ga je nogu zanimao strip. Inspiraciju nije morao daleko tražiti, jaka tradicija stripa već je postojala u Hrvatskoj, od Andrije Maurovića, preko braće Neugebauer, do Julija Radulovića Julesa, da nabrojimo samo neke. Pojavila se na sceni već i Poletovska škola Novog kvadrata. Vera Horvat-Pintarić uvela je strip u “mainstream” tumačenje povijesti umjetnosti. Na ovog su autora ipak utjecali i autori van domaće scene, Hugo Pratt, autor Corta Maltesea, ulična umjetnost Keitha Haringa te američki underground strip.
Nikoli Majnariću dobro je išlo, na vinkovačkom salonu, važnom u svijetu stripa, dobio je nagradu za inovaciju u stripu dok je bio u svojim ranim dvadesetim godinama. Pričalo se o njemu da je među najtalentiranijim crtačima generacije. Bio je to njegov poziv. Sam je rekao u jednom intervjuu: “Stripove ću crtati dok sam živ, pa čak i ako ih više nitko neće čitati”. Naravno, u trenutku kad je davao intervju teško da je mogao naslutiti da će biti upravo tako, da će crtati stripove dok je živ.
Nažalost, preminuo je s nepunih dvadeset i devet godina. Njegov tri godine stariji brat Jurica čuva sve njegove radove, preko tisuću stripova, crteža, ilustracija, slika i skica, na temelju čega je nakladnik Vedis, poznat po važnim strip izdanjima, upravo izdao knjigu o Baču. Na zadnjoj se stranici knjige nalazi crno-bijela fotografija braće Jurice i Nikole snimljenih na Božić 1976. godine u Varaždinu, odakle su rodom, potpisani su kao “umjetnik i njegov biograf”. Brat, naime, potpisuje biografski dio o Baču.
U knjizi pišu i znalci stripa i ovog autora, od Darka Macana, preko Zvonka Todorovskog, Denisa Peričića do Elizabete Igrec. Na naslovnici je umjetnikov autoportret, prikazan s cigaretom u ustima, iz profila, s poludnevnom bradom. Dobrodošla je to monografija o Baču, bilo je vrijeme da se njegov opus, poznat strip znalcima, kontekstualizira. Nakon što pročitate tekstove svih onih koji su ga poznavali, stvara se slika o umjetniku intenzivnog, osebujnog karaktera.
Nikola Majnarić Bač rođen je u obitelji Tatjane Majnarić, nastavnice klavira, i poznatog liječnika Nikole Majnarića. Dvojica su braće odrastali uz stripove Stripoteku, Alana Forda, Zagora...
U ranoj mladosti, kad mu je bilo petnaestak godina, Bač počinje crtati svoje prve stripove, neobjavljene do ovog izdanja. Uz gimnaziju završio je i trubu u glazbenoj školi. Diplomirao je, pak, na Tekstilno-tehnološkom fakultetu. Pisao je i za novine, radio plakate. Bio je, ukratko, svestran.
Osim što se bavio stripom, Bač je i slikao. Važni su u tumačenju njegova opusa u ovom izdanju i mnogi crteži, krokiji kojima je “vježbao ruku”, no više su od toga. Tiskane su i naslovnice raznih strip izdanja na kojima su njegovi crteži izlazili, teme su razne, od erotike do cyber mačke.
Za njega su, redom, tipični ironijski pristup, bizarni elementi, groteska, deformirana lica, noćne more, sumnjivi likovi, estetika ružnog, kaos, tuča na gradskim ulicama, paranoja te utvare koje izlaze iz dima cigarete. Nema dlake ne jeziku u pisanoj riječi. Malim me svojim dijelom podsjetio na opus kakav danas stvara proslavljeni Igor Hofbauer, koji je također djelomično pod utjecajem američkog underground stripa.
Crtežom, ne riječju, Hofbauerovi protagonisti ipak manje govore. Stripovi su većinom crno-bijeli. Darko Macan piše da njegove stripove pamti kao vizualno i sadržajno crne i po oštrim potezima. Nije red nagađati, no bilo bi zanimljivo pratiti kako bi se danas razvijao njegov strip da je poživio, u kojem bi pravcu krenuo njegov rukopis.
Ima nekoliko tematskih poglavlja na kraju knjige, među njima su portreti i autoportreti. Potom, poglavlje moda, gdje, primjerice, čovjekolika ptica nosi odijelo (sličnom se temom danas bavi ulična umjetnica Oko) i sl. I pristup modi ovog autora bio je specifičan.