Iako se keramikom bavio i ranije, izložba Ede Murtića, koji je preminuo početkom siječnja 2005., bazira se ponajviše na djelima koja su nastala posljednje tri godine umjetnikova života, između 2001. i 2004., pod zajedničkim nazivom “Nova apstrakcija”.
Osim toga, izloženo je nekoliko djela iz sedamdesetih godina, doba njegova najžešćeg apstraktnog ekspresionizma, kada je govorio kako je boje na svojim djelima “upravo izvukao iz istarskog pejzaža”, točnije okolice njegove kuće u Vrsaru gdje je rado boravio. Potom, i keramička apstrakcija iz sredine devedesetih godina (paralelno, podsjetimo, nastaje jedan od njegovih najjačih ciklusa, ratni ciklus “Oči straha”).
Postav izložbe koja je u subotu otvorena u Muzeju za umjetnost i obrt, i traje do 3. siječnja sljedeće godine, započinje Murtićevim citatom. Crnim slovima na sivoj pozadini ispisano stoji: “Osnovna osobina stvaranja je uvijek gotovo ispočetka, uvijek avantura.”
Podsjetimo, Murtić je uživao i u neposrednom stvaralaštvu, često je odlazio u tvornice gdje se keramika proizvodila, sudjelovao je u svim segmentima nastanka djela, od početka do kraja. Kada je o keramici riječ, odlazio je u tvornice gdje je pratio i procese zagrijavanja na visokim temperaturama. Na izložbi je i golem keramički zid, koji ima oko osam metara, potom nacrti ili fotografije većih, izvedenih murala, kao što su murali u Rovinju, u Puli, te na zagrebačkom Mirogoju.
U istoj je prostoriji skica za neizvedeni spomenik umjetnikovom najboljem prijatelju, još od njihove rane mladosti (upoznali su se rajem tridesetih), Juri Kaštelanu, zamišljen tako da umjetnik na keramičkim pločama koje stoje iznad bazena na zagrebačkom Ribnjaku svojom rukom ispisuje riječi Kaštelanovih pjesama.
Uz skice za ovaj spomenik, projiciraju se i fotografije, mahom prizori iz stvaralačkih dana Ede Murtića. Neke su od tih fotografija sjajne, i javnosti manje poznate: umjetnik u naponu stvaralaštva, u svojem čestom “radnom odijelu” - bijeloj kuti ili u mornarskoj majici, pa je šteta da nisu veće isprintane i tako postavljene na izložbu.Što se ostalih umjetnina na izložbi tiče, sve je nepogrešivo Murtić, njegov autentičan stvaralački rukopis, rukopis umjetnika koji je u doba kada je nastao najveći dio radova na izložbi u zrelim godinama, osamdesetima, međutim energija koja s njih izvire je snaga mladića.
Sve vrvi od boje, osim jedne zanimljive skice za crno-bijeli mural iz 2001., koji je gotovo kaligrafski precizno nacrtan. U posebnoj su sobi golemi keramički tanjuri te potom keramičke ploče. Izložba nije velika opsegom, no daje uvid u manje naglašen opus ovog umjetnika, koji do sada nije sustavnije obrađen.
Predgovor katalogu izložbe piše povjesničar umjetnosti Zvonko Maković, a organizirana je u suradnji s Fundacijom Murtić i umjetnikovim sinom Rankom Murtićem.