Čini vam se, na prvi pogled, da je na crnobijelim fotografijama ili jedan dječak na dva porteta, sniman iz dva kuta, ili dva dječaka, jako slična, možda blizanci. No, postoji nešto je u ovim naizgled jednostavnim fotografijama neobično, na prvu nećete moći reći o čemu je riječ. Umjetnica Kristina Lenard učinila je sljedeće: snimila je dječaka, i zatim fotomontažom složila na jednoj fotografiji dvije desne strane njegova lica, na drugoj dvije lijeve. Jasno, poznato kako se dvije strane lica razlikuju, no ovako vizualno prikazano daje vrlo jasan dojam. Napravila je to s više ljudi, no ovo je rad koji se može vidjeti u Laubi.
Drugačiji Zagreb
Drugi je to dio izložbe iz ciklusa koji će trajati čitavu godinu, a predstavlja zbirku Laube, mjesta na zapadu Zagreba, gdje uistinu živi suvremena umjetnost, nije fraza. Kolekcionar Tomislav Kličko među prvima je koji su suvremenu umjetnost na ovaj način promovirali, pa je i neke od umjetnika koji su u javnom prostoru apostrofirao upravo on kroz zbirku i kustose koji su tu radili tijekom godina. Povod je tom ciklusu petnaest godina djelovanja Laube. Kad sam išla pogledati ovu izložbu, sjetila sam se uz okruglu obljetnicu, kako je bilo kada sam išla prvi put raditi reportažu u Laubu koja je tada tek kretala. Nekadašnje konjičko jahalište, pa potom mjesto bitne industrije bivše Jugoslavije, pretvoreno je u Laubu kuću za ljude i umjetnost, a arhitektica Morana Vlahović napisala joj je i pjesmu. U petnaest godina okolina se nevjerojatno promijenila, u blizini je sad Nova gruntovnica za koju je arhitekt Bušnja dobio nagradu, a niče i mnoštvo novih stambenih prostora.
Jedan, uglavnom, posve drugačiji, novi krajolik.
Kustos svih pet izložbi, a toliko će ih biti, tematski podijeljenjih po cjelinama, je Krešimir Purgar koji nam je u nedavnom intervjuu pojasnio naslov "Arhipelag mašte". Pitala sam ga o Pinaultu i općenito kolekcionarstvu, svidio mi se njegov odgovor pa ponavljam i u ovom kontekstu: "Istraživač u nama očekuje uzbuđenja jer zna da će se susresti s nečime što još nije doživio, a maštu bude kroz kontemplaciju i intelektualni napor - najbolji načini da otkrivamo nove horizonte svijeta koji je, barem u umjetnosti, samo naš", i nastavio "Ako niste povjesničar umjetnosti poput mene, koji misli da je umjetnost, pogotovo suvremenu, nemoguće do kraja objasniti, onda biste svako djelo trebali doživjeti posve osobno, kao da ste ga samo vi vidjeli, kao da je upućeno samo vama, da bi ono imalo ikakav stvarni smisao. Umjetničko djelo koje čitamo poput recepta za kolače, tj. koje je zamišljeno da svakome znači isto, nije dobro umjetničko djelo. U ‘Arhipelagu mašte‘ pokazat ćemo djela iz zbirke Lauba za koja vjerujem da svakome znače nešto drugo". I u pozivu se navodi, dakle, da djela pokazana na ovoj izložbi, drugoj, dakle, u ciklusul ne nude jednoznačna značenja, "već otvaraju prostor različitim interpretacijama i osobnim čitanjima". Umjetnost se ovdje, odnosno, promatra kao prostor između stvarnosti i imaginacije, mjesto u kojem promatrač aktivno sudjeluje u stvaranju značenja.
Dragi radovi
Jedan meni drag rad, a pisala sam puno puta o njemu, jest "Rog izobilja" Kristiana Kožula, iz ciklusa koji je možda ovom umjetniku dao i veću vidljivost. Izvana je to kičasti rog, simbol gostoprimstva i obilja, od keramičkih posuda za cvijeće, prekrivenih motivima cvjetnih košarica, bijelih kugli i zlatnih perla, iznutra posve zatvoren. Dakle, upravo se uklapa u Purgarovu temu, otvoren je i različitim intepretacijama promatrača. To je jedan od radova suvremene umjetnosti koji je bio omiljen i Ivanu Kožariću, a tko je poznavao Kožarića, lako može zaključiti što ga je u ovom radu privuklo. U postavu su i Kožarićevi autoporeti koji se igraju s različitim veličinama noseva. Vrti se i ružičasti Bruce Lee, rad Ivana Fijolića. Izložene su i spiralne slike Borisa Demura. Pa Zlatko Kopljar: šest odabranih snimaka predstavlja umjetnikovu višesatnu akciju ljuljanja na stražnjim nogama stolice. Snimke su otisnute UV tiskom na platno velikog formata. Široki, neutralni, crni rub kasnije se ručno dodaje.
Plamen Dejanoff jedan je od umjetnika, kako se svojedobno pisalo uz njegovu izložbu upravo u Laubi, "koji svojevoljno prihvaća strategije konzumerizma, ekonomije i marketinga. Na tragu ready-made koncepta pripada svijetu konceptualne umjetnosti pritom koristeći elemente i objekte iz popularne kulture koji unutar galerijskog konteksta poprimaju novo semiotičko značenje kroz prizmu socio-kulturološkog iskustva". Vođen temeljima koje su postavili Duchamp i Warhol, uz ironični pristup Koonsa s kojim ga umjetnička kritika često uspoređuje.
Nekoliko je slika čiji je autor Lovro Artuković, među njima je i jedna na kojoj modeli poziraju za Pietu, druga od dvije.
Naime, obje su slike ulja na platnu. Na njima se umjetnik bavi jednom od najjačih ikonografskih tema velikih majstora slikarstva. No, ovdje su muškaraci i žena približno jednakih godina. Ipak, Artuković, pisalo se uz izložbu u Laubu, "nema namjeru temu izložiti blasfemiji, već želi ukazati na trenutke u kojima stvarnost postaje iluzija”. Muškarac leži ženi u krilu. On je nag, njegovo beživotno tijelo leži u krilu djevojke odjevene u crni plašt, koja gleda prema promatraču. Pieta obrnuto, koju možete sada vidjeti, nastavak je teme, a slika je,pisalo se, "nastala posve slučajno, kao “zbir raznih vizualnih senzacija i osobnih reminiscencija koje su se javile kod slikara i modela tijekom nastanka prve slike”. Naime, modeli su u jednom trenutku poziranja, a sve se odvija u umjetnikovu ateljeu, sami zamijenili mjesta. Umjetnik je na scenu dodao latice maka koje su se u kompoziciji slike našle na Carstenovim usnama i na njezinu tijelu.
Izlažu i Braco Dimitrijević, Nina Ivančić, Igor Eškinja, Goran Trbuljak, Tina Gverović, Duje Jurić, Eugen Feller...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....