Prije 6200 godina kod Požege se dogodio neviđeni masakr

Aheološko nalazište u Potočanima kod Požege otkrilo je dramatičan dokaz prapovijesnog masakra koji se dogodio prije otprilike 6200 godina, odnosno oko 4100. godine prije Krista. U jami je pronađeno najmanje 41 tijelo, od kojih je većina (njih 34) nasilno ubijena. Radilo se o mješovitoj skupini, uključujući žene, djecu i mlađe muškarce, koji su bili stočari-zemljoradnici.Analize su pokazale da su žrtve brutalno ubijene udarcima tupim predmetima ili sjekirama u glavu, a nakon toga su njihova tijela na brzinu bačena u jamu. Ovo je jedan od najstarijih i najvećih dokaza masovnog nasilja iz bakrenog doba na ovim prostorima.

Istraživanje je, kako smo pisali u tekstu kolegice Tanje Rudež, obavio tim arheologa pod vodstvom Jacqueline Balen iz Arheološkog muzeja u Zagrebu, a analiza kostiju pružila je uvid u brutalnost sukoba među prapovijesnim zajednicama.

U Arheološkom muzeju u Zagrebu, u četvrtak, 16. travnja 2026., s početkom u 18 sati, održat će se predstavljanje znanstveno-popularne publikacije Potočani – život i smrt u pretpovijesti autora Ivora Jankovića i Maria Novaka s Instituta za antropologiju i Jacqueline Balen iz Arheološkog muzeja u Zagrebu. Knjiga je objavljena u kao 2. svezak u seriji AMZ izdvojeno Arheološkog muzeja u Zagrebu, a među ostalim se bavi upravo ovim otkrićem.

Na predstavljanju će govoriti: Damir Marjanović, ravnatelj Instituta za antropologiju, Ivan Radman-Livaja, ravnatelj Arheološkog muzeja u Zagrebu, Tihomila Težak Gregl, recenzentica, Ivor Janković, u ime autora

Kako navode u pozivu: Pišući znanstveno-popularnu publikaciju Potočani – život i smrt u pretpovijesti autori su imali jasne ciljeve: približiti arheologiju i bioarheologiju široj publici, objasniti metode kojima se koriste te pokazati da arheologija nije samo znanost o predmetima, već prije svega o ljudima. Kroz ovu knjigu autori žele potaknuti čitatelje na razumijevanje i empatiju, ali i na promišljanje o kontinuitetu ljudskog iskustva – od pretpovijesti do današnjice. Što je arheologija i čime se arheolozi zapravo bave? Zašto istražuju i kopaju, koliko dugo traju istraživanja i kako uopće znamo koliko su nalazi stari? Upravo na ta i brojna druga pitanja odgovara knjiga Potočani – život i smrt u pretpovijesti koja na pristupačan i zanimljiv način približava svijet arheologije široj publici. Poseban naglasak knjige stavljen je na arheološku baštinu kao vrijedan, ali često nedovoljno vidljiv resurs. Osim znanstvene važnosti, ona nosi i velik potencijal za razvoj održivog kulturnog turizma te jačanje identiteta lokalnih zajednica. Upravo zato jedan od ciljeva ove publikacije jest približiti znanstvene spoznaje široj javnosti i potaknuti veće zanimanje za očuvanje i valorizaciju arheološke baštine.

Knjiga, kako navode, "donosi priču o zanimljivom arheološkom otkriću iz Potočana u Požeškoj kotlini – lokalitetu koji je postao poznat i izvan granica Hrvatske. Istraživanja započeta početkom 21. stoljeća kulminirala su otkrićem jame s ostacima nekoliko desetaka osoba iz bakrenog doba, čiji su životi i sudbine rekonstruirani uz pomoć najmodernijih znanstvenih metoda. Publikacija obrađuje niz tema, od pregleda bakrenog doba u Slavoniji do rezultata bioarheoloških analiza, analiza stabilnih izotopa i drevne DNA, pružajući uvid u život, prehranu, podrijetlo i okolnosti smrti ljudi iz Potočana. Rezultati istraživanja otkrivaju zajednicu koja je prije više od 6000 godina živjela svakodnevnim životom – bavila se stočarstvom i ratarstvom, odgajala djecu i gradila svoje odnose – sve do trenutka kada je njihov svijet naglo i nasilno prekinut. Posebnu vrijednost knjizi daje završno poglavlje koje donosi potresnu rekonstrukciju posljednjih trenutaka ove zajednice. Na temelju znanstvenih analiza autori ukazuju na tragove brutalnog nasilja koje je pogodilo sve članove zajednice, bez obzira na dob i spol. Ova priča nadilazi okvire arheologije i postaje snažno svjedočanstvo o univerzalnim temama ljudskog života – zajedništvu, strahu, nasilju i gubitku. Priča o Potočanima nije samo priča o dalekoj prošlosti, već i podsjetnik na krhkost ljudskog života i na to koliko su teme nasilja i humanosti univerzalne i bezvremenske".