Više od tisuću umjetnina koje su pripadale Ivi Sanaderu i Nadanu Vidoševiću već mjesecima čekaju u podrumskom depou Muzeja suvremene umjetnosti što će biti s njima. Hoće li biti trajno oduzete bivšim vlasnicima ili možda vraćene, hoće li ih država nakon pravomoćne presude, ako bi bila takva da se umjetnine oduzimaju, prodati ili izložiti. Kada bi se dogodilo ovo posljednje, dvije najpoznatije privatne zbirke nekoć privilegiranih kolekcionara i moćnih ljudi iz politike i biznisa postale bi javne.
Ako postoji Muzej prekinutih veza, zašto ne bismo imali i Muzej oduzetih umjetnina?
Dostupna svima
Austrijski umjetnik Friedensreich Hundertwasser svojedobno je rekao da umjetnost treba biti dostupna svima, a ne samo privilegiranima. Poruka je bila jasna - umjetnička djela moraju biti u muzejima, a ne među četiri zida samozatajnih sakupljača koji ih ljubomorno čuvaju od pogleda javnosti. Hoće li takvu sudbinu dočekati i zbirke Sanader i Vidošević, teško je pretpostaviti, a jedino što se u ovom trenutku zna jest to da zaposleni u MSU ne smiju reći ni riječ kako se čuva neprocjenjivo umjetničko blago. Tu su djela Bukovca, Račića, Kraljevića, Medovića, Meštrovića, Babića pa sve do Murtića i Ivančića, praktički svi značajniji umjetnici koje je Hrvatska imala u proteklih stotinu godina.
'Mala markiza' Vlahe Bukovca iz 1916. jedan je od Sanaderovih kapitalaca
Dok jedni tvrde da je priča prenapuhana te da u te dvije zbirke nema baš takvih djela koja bi mogla proći kao muzejski primjerci, ima i onih koji misle da bi se tim djelima mogao ispuniti cijeli jedan muzej. Muzej zbirke Sanader i Vidošević, ili kako ga znaju nazivati “muzej korupcije”, doista bi brojem eksponata mogao parirati nekoj od muzejskih ustanova. Zagreb, istina, već ima Modernu galeriju i MSU pa bi Muzej oduzetih umjetnina, s obzirom na građu, bio svojevrsni njihov hibrid.
I Sanaderova i Vidoševićeva privatna zbirka umjetnina sadrže radove bolje i lošije kvalitete, slažu se stručnjaci. O vrijednosti se da raspravljati, no ipak je nepobitno da ima vrijednih i važnih umjetnina. Vidoševićev ukus i pucanje na provjerene vrijednosti omogućili su da ovaj, zasad imaginarni, muzej raspolaže nekim od najvećih imena hrvatske umjetnosti. I Sanaderove umjetnine pridonose prestižu kolekcije, ali nisu presudne.
Početak postava
Dok je Vidoševićev Bukovac muzejski primjerak, Sanaderovi Bukovci prema mišljenju struke ne spadaju u vrhunska dostignuća tog umjetnika. Ali, Bukovac je Bukovac i on uvijek ima svoju cijenu i vrijednost na tržištu.
Imaginarni postav muzeja u kojemu bi se sabrale Sanaderove i Vidoševićeve umjetnine imao bi Bukovčevu sobu i s njom počinje pregled umjetnosti od početka 20. stoljeća do danas. Središnje mjesto u njoj zauzima “Krist na odru”, slika iz 1906. koja je procijenjena na 200 tisuća eura.
'Krist na odru' Vlahe Bukovca procijenjen na 200.000 eura
To Bukovčevo djelo početkom devedesetih godina prošlog stoljeća ponuđeno na aukciji u Londonu te je potom dopremeljeno u Zagreb. Slika, zbog motiva mrtvog Krista, nije lako pronalazila kupce. Sve dok se nije ukazao Nadan Vidošević. “Što ću s tim mrtvacem doma, ali slika je toliko dobra da je moram imati”, rekao je. Uz Vidoševićeva “Krista” izloženi su Sanaderovi Bukovci: “Opravljanje mreže”, “Šuma u Fontainebleau”, “Portret gospođice Monnier”, “Mala Markiza” i “Zavist ubija Pravednost III”. Postav muzeja koncipiran je uglavnom kronološki, pojedini pravci i umjetnici predstavljeni su s obzirom na razdoblje u kojemu stvaraju svoja najznačajnija djela.
Omiljeni umjetnik
Tako nakon Bukovca slijedi soba posvećena jednom od omiljenih umjetnika dvojice Splićana - Emanuelu Vidoviću. I jedan i drugi imali su više Vidovićevih djela, on im je bio “must have”, kao i Bukovac. Iz Vidoševićeve zbirke izložene su slike “Venecija” i “Pejzaž s crkvom”, a iz Sanaderove dvije “Splitske luke”.
Uz Vidovića, i Medović je jedan od favorita dvojice kolekcionara. Sanader je Medovićevoj sobi pridonio jednim malim, ali vrlo lijepim uljem, a Vidošević se i ovaj put pobrinuo za kapitalce: “Pejzaž s čempresima” i “Vrijes”. Za razliku od Sanaderova Medovića, Vidoševićevi su se mogli vidjeti na retrospektivi tog umjetnika, održanoj u Galeriji Klovićevi dvori.
Slikari münchenskog kruga Herman, Becić, Kraljević i Račić dobili su također poseban dio u muzeju. Kraljevićeva slika “Paša” iz 1910. iz Vidoševićeve zbirke jedan je od bisera ovog postava. Famozna slika nije se, međutim, našla na retrospektivi u Modernoj galeriji, iako je uvrštena u katalog izložbe. Postav Muzeja oduzetih umjetnina prvi put pokazuje tu dosad neviđenu Kraljevićevu sliku koja se nekad nalazila u zbirci Aleksandra Tiefenbacha. Nakon njegove smrti nasljednici su prodali zbirku, a o sudbini “Paše” se ništa nije znalo sve dok nije pronađen kod Vidoševića.
Kraljevićeva 'Paša' iz 1910. jedan je od bisera kolekcije
A da je Vidošević vlasnik jedne od prvih slika Oskara Hermana, oduvijek je poznato. Posudio ju je za Hermanovu izložbu u Klovićevim dvorima 2006., a radi se o “Pejzažu iz okolice Zagreba”, slike iz 1904. nastale iste godine kada je Herman nakon mature otišao na školovanje u München gdje je upisao likovnu akademiju i pridružio se Račiću, Beciću i Kraljeviću. Slika je izložena na samom ulazu u sobu münchenske četvorke.
Lovački paviljon
Nakon toga slijedi praška četvorka. Trepšeovo ulje “Iz predgrađa” i jedan “upitni Gecan”, oduzeti bivšem premijeru, samo su neke od umjetnina koje se tu mogu razgledati. Grupa Trojice - Babić, Becić, Miše - također je dobila mjesto u postavu. “Stara dvorkinja” Jerolima Mišea iz Vidoševićeve kolekcije mogla se vidjeti prije pet godina na izložbi “Intimizam u hrvatskom slikarstvu” u Modernoj galeriji.
'Stara dvorkinja' Jerolima Mišea (detalj) pod utjecajem Cezannea i Renoira
Radi se o jednom od Mišeovih vrhunskih djela i jednom od najboljih ostvarenja našeg intimizma pod utjecajem Cezannea i Renoira. Sanader je u svojoj zbirci, među ostalim, imao jedan Becićev “Krajolik” i Babićevu “Vazu s cvijećem”. Slika Gabriela Jurkića “Divlji mak”, koja je nekad visjela na zidu Vidoševićeve vile, samo je privremeno posuđena za Muzej oduzetih umjetnina jer se u međuvremenu javio njezin vlasnik kojemu je vraćena nakon teških i mukotrpnih pregovora i dokazivanja da mu je sliku otuđio jedan mostarski galerist te ju potom prodao.
Muzej ima i posebnu galeriju skulptura, od Meštrovića do Kažimira Hraste i Dalibora Stošića, kao i depandansu, lovački paviljon s Vidoševićevim trofejima. Ovdje je polarni medvjed posebna atrakcija i, kao u Louvreu pred “Mona Lisom”, pred njim stoji gomila znatiželjnika. Postav završava suvremenim umjetnicima - Kulišem, Novakom, Demurom, Eterovićem, Rončevićem.