Saša Rakezić iliti Aleksandar Zograf (1963) odrastao je čitajući stripove. Taj ga je medij, kaže, kao i mnogu drugu djecu opčinjavao. Strip je poticao "lutanja njegove mašte". Već kao tinejdžer bavio se novinarstvom, uglavnom rock novinarstvom, a zatim je u svojim ranim dvadesetima počeo objavljivati kratke stripove u listu NON. U početku strip nije vidio kao karijeru, već kao pokušaj traženja novih puteva za svoju kreativnost. Danas je strip, kaže, njegova profesija, i zauzima veliki dio njegova životnog prostora. Povod je to i njegovog gostovanja na 27. CRŠ Zagreb Comic Conu koji će do 21. travnja biti okupljalište kako crtača, autora, pisaca i scenarista iz Hrvatske i svijeta, tako i ljubitelja stripa.
"Ne sjećam se koji sam strip prvi pročitao. On je zatrpan u trenu sjećanja. Možda bi bilo zabavno utvrditi tako nešto pomoću hipnoze... Ali to je zasigurno bilo nešto iz Disneyjeve produkcije. Također je mutno sjećanje na prve stripove koje sam crtao već u predškolskom periodu, ali znam sigurno da je strip na kojem trenutno radim posvećen beogradskom redatelju Voji Nanoviću. Na buvljaku sam pronašao novogodišnju čestitku koju je on rukom nacrtao, umnožio uz pomoć foto-papira i poslao nekom prijatelju davne 1958. godine. Kozmičkom igrom je to stiglo baš do buvljaka u Pančevu. To me je potaknulo da istražim Nanovićev rad. Ispostavilo se je da nije samo kreirao neke od zapamćenih filmova jugoslavenskog poslijeratnog perioda, već je u partizanima crtao i objavljivao stripove, o čemu se vrlo malo zna. Tako da se na mom radnom stolu trenutno nalaze nezavršene table stripa posvećene životu ovog autora", pripovijeda Aleksandar Zograf, crtač koji je objavljivao za izdavačke kuće u SAD-u, Francuskoj, Italiji, Velikoj Britaniji, Austriji, Portugalu, Španjolskoj, Nemačkoj, Grčkoj, Poljskoj, Mađarskoj, Japanu…
Objavljivao je, dakle, u mnogim zemljama pritom se, dodaje, ne pomaknuvši iz Pančeva i ne krijući da je samo jedan sasvim običan lik s Balkana.
"Ništa glamurozno", šali se stripaš iz Pančeva koji je objavljujući stripove diljem svijeta zamijetio univerzalnost stripa.
"Vjerujem da takvi mediji posjeduju univerzalnost i da mogu komunicirati s ljudima iz različitih dijelova zemaljske kugle. Ljudi su u različitim, ponekad udaljenim zemljama, bili u stanju razumijeti o čemu ja pokušavam govoriti", tvrdi autor koji među svojim omiljenim radovima ističe prilog o vlastitom životnom eksperimentu rada na stripu "zasnovanom na snovima", kojeg je nacrtao za antologiju koja se pojavila u SAD-u i čiji je bio i urednik (Flock of Dreamers, Kitchen Sink Press, 1997).
Iako on smatra da nastavlja suvremenu tradiciju autobiografskog stripa, često ga se, prema njegovim riječima, svrstava među začetnike žanra ‘comics journalism‘. O svom iskustvu rada za tiskovine Rakezić, čije se radove može pratiti u talijanskom magazinu Internazionale i beogratskom listu Vreme, kaže:
"Rad za časopise zahtjeva popriličnu samodisciplinu i posvećenost jer se potrebno držati tema kojima se bave određene publikacije. Za list Internazionale radim na nekoj vrsti putopisnog stripa, točnije stripa o mjestima koje sam posjetio. U Vremenu pak imam potpunu slobodu, bavim se temama koje su u tom trenutku teme mog istraživanja, ili pasije. To je zgodno zato što imate publiku koja je šira od ortodoksno stripovske".
Rado pažnju skreće na strip koji je nedavno objavio za talijanski list Internazionale, a koji govori o crkvama koje narod naziva vodice, u kojima se često nalazi bunar ili ljekoviti izvor, a ponekad i prostorija za inkubaciju, ostatak pretkršćanske tradicije, još uvijek prisutne u Vojvodini. Tu je i strip o židovskoj djevojci Hildi Deitch koja je uspjela slati poruke iz koncentracijskog logora, kojeg su nacisti osnovali u blizini centra Beograda.
"To je kratak strip, ali je preveden u više zemalja. Posljednje izdanje se pojavilo kod francuskog izdavača L‘association", naglašava Aleksandar Zograf koji je o Hildi Deitch, kao i "Pričama iz Drugog rata", zbirci priča o Drugom svjetskom ratu, koju je hrvatskim fanovima predstavio u zagrebačkoj Booksi, već detaljnije govorio za Jutarnji list.