Promatrajući svijet oko sebe, bliske i udaljenije realnosti u kojima živimo svoju svakodnevicu, stekao sam dojam da je osjećaj straha ključan u usmjeravanju naših života. Neovisno o tome koliko su rizici, prijetnje i strahovi koji nas okružuje realni ili nerealni, objektivni ili subjektivni, oni postoje. Ne mogu se ne složiti s konstatacijom da su današnje vrijeme i život više obilježeni i uvjetovani strahom nego nadom – kultura straha se nameće kao jedan od dominantnih pogleda na svijet. Privukla me i univerzalnost straha, činjenica da neovisno o različitostima, svi ljudi dijele tu emociju", objašnjava ishodišnu točku izložbe "Čega se bojiš? Strah u našoj svakodnevici" njen autor i kustos Etnografskog muzeja Istre Mario Buletić.
Izložba Etnografskog muzeja Istre, gostuje u Gradskom muzeju Virovitica, a za postav izvorne izložbe i grafičko oblikovanje zaslužni su Emil Jurcan i Tihana Nalić.
Prilikom gostovanja u Virovitici učinjena je poneka intervencija kako bi se izložba približila lokalnoj sredini. Preko 95% izložbe ostalo je isto, no kako bi se bolje kontekstualizirali, dijelovi izložbe nadopunjeni su predmetima iz muzejske zbirke Gradskog muzeja Virovitica i drugih lokalnih izvora, što je zasluga kustosice Jasmine Jurković Petras.
Razbojništvo u Istri
Prvi dio navedene izložbe, u kojem se naglasak stavlja na psihologiju, strah stavlja u kontekst osnovnih ljudskih emocija i primjenjuje evolucijsku paradigmu te interpretira emocije prema fiziološkim ekspresijama lica i reakcijama tijela. Drugi dio, dodaje Buletić, pak strah gleda kroz prizmu političke teorije i filozofije te etnologije i antropologije, te klasične antropološke teme isprepliće sa suvremenom svakodnevicom.
Buletić se bavi i strahovima uvjetovanima ugroženom egzistencijom, poput slučaja brodogradilišta Uljanik, te strahom od drugoga kojeg zrcale priče o razbojništvu u Istri između dva svjetska rata i one o recentnoj migrantskoj krizi.
Tema su politike temeljee na širenju straha i demonizaciji drugog. Nisu preskočene niti teme poput straha od smrti, kao i teme straha prisutne kako u usmenim predajama, tako i u pop kulturi.
"Svatko može osvijestiti svoje individualne, ali i kolektivne strahove te u sebi, s obzirom na viđeno i proživljeno, pronaći i poneki odgovor", kaže Buletić.
Izložba strah sagledava iz različitih kuteva te kroz njegove različite inkarnacije i kontekste u kojima je prisutan, no ne prikazuje ga kao "nešto negativno od čega treba zazirati": "Polazište je da bez straha ne bi bilo niti života, a na nama je da se s njegovim različitim oblicima i manifestacijama suočavamo. Tome u prilog ide i dio izložbe koji ističe da koliko strah može biti destruktivan toliko može biti i poticajan, privlačan, a njegovo savladavanje može biti put za postizanje nekog višeg cilja, značajnog ne samo za pojedinca već i za društvo", tvrdi Buletić koji izložbu doživljava kao svojevrsnu igru asocijacija.
Izložene zmije, pauci i škorpioni, koje veliki broj ljudi veže uz osjećaj straha, svjedoče o funkcionalnosti straha i njegovoj ulozi u preživljavanju. Živa bića koja ne osjećaju strah imaju manje mogućnosti za preživljavanje u odnosu na ona koja tu sposobnost imaju.
Film Nine Violić o razdvajanju djeteta i majke na bazenu pak oslikava strah od odvajanja. Fotografije Dejana Štifanića "Radnici u štrajku. Brodogradilište Uljanik-TESU (Tvornica električnih strojeva i uređaja" te "Uljanikovac, radnaodjeća" Siniše Jakšića, ilustriraju strah za vlastitu egzistenciju. Na strah od drugačijeg asociraju, primjerice, reportažne fotografije Sergeja Ponomareva, koji je za fotografije migrantske krize u Europi iz 2015. godine nagrađen Pulitzerovom nagradom. Uz ovaj se segment izložbe, strah od drugog navodi: "Figura žrtvenog jarca u svim je kulturama klasičan primjer mehanizma koji potvrđuje da su za mnoge nedaće i kolektivne strahove koji nas obuzimaju krivi neki drugi. Obično su to manjine ili marginalizirane grupe unutar same zajednice, ili pojedinci na koje se usmjerava bijes zajednice za neko zlo koje ju je zadesilo".
Strah od zla evocira zastrašujući lik sa slike Nadana Rojnića "Franci-škurina". Njegov se rad može pogledati upravo u dijelu izložbe koja se ovom temom bavi,strahom od zla. Kako se uz izložbu, dalje, navodi: "Crvena boja ima posebnu moć kod zaštite od uroka, zlih sila, zlog oka. Ona na sebe privlači zle sile, a predmeti kao božac te sile upijaju, i svojim ih moćima oslabljuju ili potpuno uništavaju. Zato se i vezuju crveni končići ili vrpce oko ruke, ili se šiju na dijelove odjeće. Raznobojne vrpce prišivene na izloženoj kapici služe upravo kao zaštita od uroka. Jednako kao i odjeća – košulje, potkošulje ili čarape – obučene naopačke. Oštri predmeti, poput noža, srpa ili škara, koriste se na razne načine kao zaštita od more i drugih zlih sila. Nož zabijen u bravu posebno služi kao zaštita od more. Nož bi se stavljao djeci ispod jastuka kao zaštita dok spavaju. Ogledala su također moćni predmeti za zaštitu od mora...".
