Kad bih morala birati rad Renate Poljak koji mi je najbliži, bila bi to svakako "Partenza". Oslanja se na sudbinu njezine prabake, žene s Brača čiji je suprug, poput mnogih, na početku 20. stoljeća emigrirao u Južnu Ameriku u potrazi za kruhom. Nije se vratio, preminuo je od upale pluća. Ona je ostala sama, dijelila je osamljenost s mnogim otočkim ženama. Povezanost žena različitih generacija, podrška koju su si pružale, no i nemogućnost nekih od njih da se nose sa situacijom u kojoj su se našle pa kreću u more iz kojega se neće vratiti, vidljive su na videu koji je umjetnica, podrijetlom s Brača, snimala na Zlatnom ratu u Bolu. Jasno određenom vizualnom razlikom, crno-bijelom i u boji, Poljak je tadašnje migracije i tragedije koje su ih pratile...