Selmu Selman, umjetnicu romskog podrijetla iz Bosne i Hercegovine, imala sam prilike prije nekoliko godina intervjuirati. Polazi, u svojoj umjetnosti, od sebe i od toga otkud dolazi. U jednom je radu, primjerice, snimala svoju majku koja nije bila nikad na moru do tog trenutka u kojemu je umjetnica snima, a tada je već u kasnim četrdesetima. Portretira tu istu majku koja se udala, praktički, dok je jedva bila punoljetna, nije završila puno škole, ali za svoju je kćer željela puno bolji život. I obrazovanje. Njezinim trudom, Selma Selman ne samo da je uspjela, završila je fakultet i pozicionirala se trenutačno među neke od najtraženijih umjetnica na međunarodnom nivou. U svojim radovima, potom, Selman portretira i svoju obitelj, mnogi su od njih sakupljači željeza. U radu, podsjetimo, "Prije: prilično siromašna - Sad: dovoljno bogata", ona uspoređuje rad vlastite obitelji s performansom koji izvodi u galeriji. U oba slučaja ona razbija stvari čekićem, u prvom slučaju na ulici, u drugom slučaju u galeriji. Svoju majku više je puta slikala, tehnički je u slikarstvu iznimno vješta, no nju ne zanima klasično slikarstvo, sklonija je konceptualnoj umjetnosti.
Na izložbi koja je u petak otvorena u zagrebačkoj Galeriji Trotoar, i traje do 16. ožujka, Selma Selman izlaže dva rada. Jedan je gornji dio nekog starog auta, krntija, oslonjena o zid. Na krovu je tog starog automobila ispisano mnogo slova, na prvu vam i možda neće biti jasno, no kustosica izložbe Martina Marić Rodrigues upućuje me da malo pažljivije pročitam: piše "We Are Intellectuals". Na drugom radu je njezin autoportret, naslikan na nečemu što nalikuje dijelu neke instalacije u stanu.
Selma Selman jedna je od tri umjetnice koji izlažu u ovoj zagrebačkoj galeriji, a koja je, nakon početnih izložbi, umjetnike odabrane za izlaganja, proširila na, zasad, područje Balkana. Prošli put izlagalo je troje umjetnika iz Srbije, Saša Tkačenko, Vuk Ćuk i Julija Zaharijević. Skupna izložba, podsjetimo, bila je nazvana "Stranger Danger", prema Tkačenkovu radu: u izlogu galerije na neonskom su se natpisu izmjenjivale riječi "Stranger" i "Danger", što je upućivalo na strah od nepoznatog. Izložba je bila u suradnji s privatnom beogradskom galerijom.
Moram priznati da su mi sve troje umjetnika predstavljali otkriće. Ovaj put poznajem i pratim rad sve tri umjetnice, a osim Selme Selman, izlažu Šejla Kamerić i Jasmina Cibic. Sve tri su, uostalom, u više navrata izlagale u Hrvatskoj, bilo samostalno, bilo skupno. Cibic, slovenska umjetnica, relativno je nedavno imala sjajnu izložbu u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti. Naziv je te nove izložbe prema njezinu radu, "Her Barbaric Luxury", a riječ je o skulpturalnoj instalaciji od kovanog željeza. Ideja je iza ovog rada podsjetiti na prosvjede protiv baleta "Posvećenje proljeća" Igora Stravinskog, koji je, podsjetimo, izazvao poprilične proteste. Često se to zna dogoditi: suočena s nečim suvremenim, novim, masa ne reagira pozitivno, više iz straha. Naslovni se rad temelji na naslovu u jednim francuskim novinama koji je vrištao "Barbarizam", s obzirom na to da su pokreti ocijenjeni ružnima i primitivnima. Najpoznatiji je rad ove umjetnice, dosad, u široj javnosti (o njoj pišu i mediji poput Guardiana) "The Gift", rad koji riječima same umjetnice "crpi svoj dijalog iz povijesnih govora političara, diplomata, arhitekata i umjetnika, postavlja pitanje može li kultura u službi nacije biti išta osim trojanskoga konja prikrivene diplomacije i političkih interesa". Na jedan od takvih "poklona", a to je Palača kulture i znanosti, dar Staljina Poljacima, referira se drugi rad na izložbi. Kružna skulptura, također, od kovanog željeza, ima ispisanu rečenicu koja je pronađena među bilješkama arhitekta. "A Gudinig Star on our journey to Transform".
Rad "Bosnian Girl" Šejle Kamerić pokazuje se u posebnoj varijanti kolorističkog poliptiha izdanog u suradnji s kustosom Renéom Blockom iz Edition Block Berlin. Za "Bosnian Girl" može se bez pretjerivanja reći da je stekao kultni status, i to s punim pravom, vizualno dojmljiv i jasan, prikazao je predrasude, na način na koji je malo koji rad iz sektora umjetnosti umio prikazati predrasude, u javnoj je svijesti mnogih.
Svi radovi s izložbe prvi su put prikazani u Hrvatskoj i dio su Kolekcije Cerin Antonić (inače supokretača ove nove zagrebačke galerije). Kustosica je ujedno i voditeljica galerije Martina Marić Rodrigues, ona ispravno tumači da kroz filmove, fotografije, instalacije, crteže i performanse Kamerić, Cibic i Selman istražuju osobne priče i kolektivno sjećanje, stvarajući snažne društvene stavove.