Kultura promjene najavljuje da se u Studentskom domu Stjepan Radić u kinu Forum u Zagrebu 21., 22. i 23. svibnja može pogledati film o konceptualnom umjetniku Vladimiru Dodigu Trokutu kojeg je snimila fotografkinja i redateljica Vladimira Spindler.
Ova autorica potpisuje režiju, scenarij, kameru i montažu. Konceptualni umjetnik Vladimir Dodig Trokut bio je poznat kao osebujna ličnost, bilo je kod njega jasno da pokazuje na van onoliko od sebe koliko sam želi pokazati, da se u pravilu i sakriva iza silnih mistifikacija. Namjera je Vladimire Spindler, među ostalim, bila proniknuti u onu osobu koja se sakriva iza njegove umjetničke pojavnosti. Tijekom snimanja njih dvoje postaju prijatelji. Ta bliskost koju s vremenom počinju osjećati, vidljiva je i u samom filmu.
Film se, dakle, odmiče od klasičnih prikazivanja kakvima se često ovaj umjetnik znao portretirati, te kroz prizmu nastalog prijateljstva pripovijeda priču o nekom drugom Trokutu, onoj strani umjetnika koju je malo tko imao priliku upoznati. Jedna od upečatljivijih scena iz filma jest kada su tražili njegovu odbjeglu mačku. Vladimira Spindler je napravila i plakate koje su zajedno lijepili po stupovima zagrebačkog kvarta, u Tomašićevoj ulici, gdje je ovaj umjetnik i živio. Bila je to i rijetka prigoda Trokuta vidjeti na ulici, u to je vrijeme već rijetko izlazio iz stana. Ima dugačku bijelu bradu, hoda oslonjen o štap, i zabrinuto priča kako je mačak po svoj prilici uplašen. Koncept su filma zajedno dogovarali, a na ideju da ona snimi film o njemu pristao je odmah. Tijekom snimanja, pričala je kasnije Vladimira Spindler, njih su se dvoje i sprijateljili. Nažalost, tijekom snimanja filma, Vladimir Dodig Trokut je i preminuo, tako da je premijerno pokazan posthumno.
Film Vladimire Spindler o Trokutu nastao je za Akademiju dramskih umjetnosti u klasi mentora Nenada Puhovskog. To je ujedno i njezin drugi film, nakon uspješnog “Mama, zašto plačeš?”, koji se bavio autoričinom depresijom.
Ulaz je na ovaj film, čiji je naziv „Prijateljstvo s Trokutom”, besplatan.