Robert Torre priželjkivao je studirati komparativnu književnost, filozofiju, povijest umjetnosti, sjediti u nevelikim, oronulim amfiteatarskim dvoranama po više odsjeka zagrebačkog Filozofskog. Pod tim krovom pripovijedalo se o onome što je njega nosilo.
Na koncu je postao liječnik, dobrim dijelom zahvaljujući ocu, čovjeku koji je sina usmjerio u neko "konkretno zanimanje". Torre je tu našao podnošljiv mu kompromis, od prvog dana na Medicini znao je da će specijalizirati - psihijatriju. Psihijatriju je volio, u tome se našao. Dok su njegovi drugovi otišli na Filozofski, on je studirao medicinu i čitao više knjiga iz filozofije, književnosti, hodao po izložbama, bio im uvijek kompetentan, ponekad i nadmoćan sugovornik. Tako za njega pripovijedaju...