U Oslu se otvara golemi Nacionalni muzej, a jedan od najupečatljivijih prvih eksponata je ogromna tapiserija koja se sastoji od 400 sobovskih lubanja, javlja The Guardian.
Radi se o gomili trulih sobovskih glava, koje su najprije bile bačene ispred zgrade suda u Oslu nakon što je tamošnja Vlada bila naručila masovni odstrel sobovskog stada koje je bilo u vlasništvu naroda Saami. Na to je reagirala umjetnica Máret Ánne Sara, koja je željela ukazati da je odluka o odstrelu pogrešna.
Te su lubanje danas postale instalacija koja je otvorila ovo zdanje, koje će biti posvećeno umjetnosti, arhitekturi i dizajnu.
Muzej se prostire na 13 tisuća kvadratnih metara izložbenog prostora, a u njemu će se naći kombinacija kolekcija četiri već postojeća muzeja, među kojima je i u Norveškoj iznimno popularna Nacionalna galerija.
U postavu je preko pet tisuća umjetničkih radova, među kojima je i najpoznatija verzija "Krika", kultnog slikarskog djela Edvarda Muncha.
Ova nova institucija veća je čak i od amsterdamskog Rijksmuseuma i Guggenheima.
Osim sobovskih lubanja, tapiserija se sastoji i od mesa te drugog tkiva životinja, koje je posloženo na način da izgleda poput zastave.
Kustosica muzeja Randi Godø kaže da je to jedan od njihovih prvih pokušaja da u novoj instituciji reflektiraju sve aspekte norveške kulture i povijesti.
"Kad se približite, možete vidjeti čak i rupe od metaka. Ovo je izvanredno umjetničko djelo", rekla je kustosica.
Dodala je i kako je umjetnica imala dilemu oko prodaje svojeg djela muzeju.
"S jedne strane, ona protestira protiv države, a, s druge, prodaje svoj rad istoj toj državi. U razgovorima s umjetnicom je zato bilo važno pronaći način prezentacije djela", nastavila je Godø, dodajući kako je rad zahtijevao da ga se pozicionira u prostor koji bi naglasio njegovu važnost, prostor u kojem će njegova poruka biti jasno poslana.
"Po ugovoru, tapiserija će biti izložena idućih deset godina. Možemo ju posuđivati drugim institucijama, no dogovor je da će ona svih deset godina biti na vidjelom. Ukoliko odlučimo da bi za nju trebalo naći drugo mjesto, vodit ćemo računa o tome da se radi o mjestu koje je povezano s narodom Saami", izjavila je kustosica.
"Ovo je doista važan umjetnički rad političkog značenja. Koristio se u slučajevima na sudovima. Prije muzeji nisu previše obraćali pažnju na umjetnost koja je povezana sa Saamijima. Previdjeli su ju. To je sistem svijeta umjetnosti na kojem treba raditi: treba pomno procijeniti što ima vrijednost, a što ne", govori.
Neki tumače da je postavljanje instalacije koja se protivi establišmentu kao centralne u najprestižnijem nacionalnom muzeju i poruka protivnicima muzeja. Naime, on se gradio posljednjih osam godina, a brojni su bili nezadovoljni njegovim izgledom; zdanje izgleda poput sive kutije, a koštalo je vrtoglavih 500 milijuna funti.
No, u svakom slučaju, muzej ispunjava svoju svrhu. Postao je novi dom umjetninama širokog raspona. U njemu se mogu naći predmeti od srednjovjekovnih tapiserija, preko kineskog porculana, pa do norveškog stakla iz 18. stoljeća i suvremenih dizajnerskih komada.
Na drugom katu prevladava slikarstvo. Tu su, među ostalim, nizozemske i flamanske slike mrtve prirode iz 17. stoljeća. Cijela jedna prostorija je posvećena Munchu, a na vrhu zgrade je takozvani Light Hall, instalacija koja se noću vidi i kilometrima od samoga muzeja, a koja svijetli uz pomoć devet tisuća LED svjetala.
"Pričamo o ovome posljednjih deset godina. Zgrada je divna, a prostor je ugodan za boravak. Izvana je on siv i relativno neprimjetan, no iznutra je fascinantan i predivan. To i jest siva kutija, no ono što je važno jest ono što je u njoj", zaključila je kustosica Godø.