Na službeni prvi dan proljeća; 21. ožujka; u Gradskome muzeju Bjelovar otvorena je izložba "Srednjovjekovni Gudovac". Gudovac (Gwdoch, Gwodowcz), danas glavno sajmišno mjesto, a nekada plemićko, smješteno je u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, svega sedam kilometara od središta grada Bjelovara, a njegova povijest seže čak u prapovijest (ustanovljen je neolitički sloj). Ipak, izložba pažnju skreće na razdoblje kasnoga srednjega vijeka.
U gradini spomenutoga mjesta, jednog od najstarijih naselja unutar šire okolice Bjelovara, 2003. je godine pronađena uskršnja pisanica, dosad najstariji nalaz takve vrste s područja Hrvatske, koji datira iz petnaestog stoljeća.
"Pisanica je pronađena u fragmentima, njih ukupno 146. Restauracijom i konzervacijom u Hrvatskom restauratorskom zavodu iznijeti su zaključci kako je jaje kokošjeg podrijetla, ukrašeno srcolikim motivima na čokoladno smeđoj podlozi. Motivi su se radili tehnikom rastopljenog voska koja se koristi i u današnje vrijeme. Podatak o bojanim jajima u Hrvatskoj iz otprilike istog razdoblja možemo tražiti u djelima književnika Mavra Vetranovića (1482.-1575.) s prostora tadašnje Dubrovačke republike. Samo jaje govori o običajima koji su se prakticirali u srednjem vijeku, a danas je dokaz kako tradicija bojanja pisanica za blagdan Uskrsa nije iščeznula", otkriva mag. archeol. Petra Tar, kustosica izložbe "Srednjovjekovni Gudovac" .
Arheološka istraživanja iz 2003. godine započela su, objašnjava Tar, na mjestu gdje se nalazio duboki obrambeni jarak. Uz drvene stupove i daske pronađene su i grede drvene konstrukcije koja se je nalazila iznad jarka. Sadržaj pronađen u jarku, od lonaca za čuvanje i spremanje hrane, željeznih noževa, životinjskih kostiju, školjaka, pa sve do jaja i pisanice, ukazuje da se radi o ostacima kuhinje.
O lokalitetu
Tijekom dva stoljeća, koliko je život na gudovačkoj gradini trajao, nazivi gradine su se, ovisno o njenoj razvijenosti, mijenjali.
Na samom početku u izvorima je bila, tumači Tar, zapisana kao possesio (posjed; 1331.godine), zatim castellum (kaštel; 1492.), nakon toga castrum (utvrđenje, srednjovjekovna utvrda; 1495.) te na kraju kao oppidium (utvrđeni grad; 1518.). Gudovačka gradina je, smatra se, podignuta početkom 14. stoljeća kada se u izvorima spominje posjed Gud (Guth, 1334. godine) po kojemu je selo najvjerojatnije dobilo ime.
"Gradina je predstavljala utvrđeni plemićki posjed (majur), odnosno plemićko sjedište. Kasnosrednjovjekovna gudovačka gradina, naseobinsko-obrambenog karaktera koja se nalazila u sjevernom djelu sela Gudovac, bila je nizinskog tipa te promjera oko pedeset metara. Podignuta je u močvarnom i podvodnom okolišu, čemu je pridonio obližnji potok Plavnice. To je bio jedan od mnogih razloga zašto su se tu nastanili srednjovjekovni plemići. Središnje utvrđenje bilo je utvrđeno širokim jarkom i bedemom izgrađenim od drvenih greda i zemljanog nasipa, čiji se ostaci najbolje vide na sjevernoj strani gradine",objašnjava Tar te dodaje:
"Što se tiče arheološkog materijala, periodno se najviše svrstavaju u drugu polovicu 15. i prvu polovicu 16. stoljeća kada se spominje magistar Petar, koji je imao funkciju viceprotonatora (prabilježnik) Kraljevine Slavonije te je bio upravitelj posjeda Zagrebačke biskupije. To potvrđuje bliske veze s Crkvom, ali i sa kraljevskim dvorom u Budimu. O bliskim vezama s Budimom govore i pećnjaci koji su se koristili za gradnju kaljevih peći, kao i kalupi za njihovu izradu. Radionica se nalazila u Gudovcu, a pratila je motive susjednih radionica, kao i njihov način izrade".
Izložba je podijeljena u dva dijela. Prvi dio izložbe prikazuje srednjovjekovnu kuhinju, dok drugi dio izložbe predstavlja presjek ostale građe pronađene na gudovačkoj gradini.