Sve je počelo slučajnim susretom na ulici. Fotograf Rino Gropuzzo sreo je Vesnu Grbac, ženu koja mu je početkom 90-ih bila jedan od modela za fotografiranje. Usred razgovora su shvatili da je od zadnjeg snimanja prošlo skoro 30 godina. Dok je bila u svojim dvadesetima, fotografirao ju je golu na rijeci Mirni, premazanu samo blatom. Zaključili su da snimanje moraju ponoviti.
Ona izgleda sjajno, on ima ideju za novi projekt i tako su se ponovno našli na istom mjestu, u topli ljetni dan, a Gropuzzo je iz tog snimanja razvio ciklus aktova žena koje imaju ili su već premašile pedeseti rođendan. No iako njegov prvi model za ciklus nagih pedesetogodišnjakinja ima sjajno tijelo, ideja ciklusa nije da modeli budu savršeni. Dapače. Namjera mu je interpretirati različite ženske aktove od pedesetih godina njihova života pa nadalje.
Kako nam govori: "Želim pokazati da žena koja nije više jako mlada i dalje može biti lijepa, no možda na neki drugi način. Ljepota zrele žene, uostalom, zasigurno nije u savršeno glatkoj koži bez bora te u savršenom tijelu. Ljepota je duhovna kategorija, rezultat iskustva, unutarnjeg mira, zadovoljstva, što rezultira i lijepim izgledom. Žene su sve prisutnije na visokim funkcijama u društvu, održavaju formu, bave se sportom i u zrelijoj dobi i naravno da su lijepe. Uostalom, tko kaže da bore ne mogu biti lijepe", pita se Gropuzzo koji gotovo čitav svoj život snima žene.
Šezdeset pet mu je godina. Aktovi su glavna tema njegova opusa, još iz razdoblja kada je živio u Milanu. No, ovo je prvi put da ovaj poznati riječki fotograf snima žene pedeset plus. Velike su, smatra, prednosti u navedenom razdoblju života.
- Žene imaju višu samosvijest, sigurnost, realiziranost, iskustvo, staloženost. Zrele žene uglavnom znaju što hoće, a još bolje znaju što neće, manje su spremne na kompromise - kaže, te brzo nadodaje, bar mi se tako čini. I nakon što je na društvenim mrežama objavio prve fotografije, dogovorio je par novih snimanja.
Podno Ćićarije
Prvi model koji je snimio u ovom ciklusu je Vesna Grbac. Zajedno su prvi puta surađivali još 1991. : "Ove smo se godine slučajno susreli nakon dugo vremena i odlučili ponoviti snimanje na istome mjestu".
Snimali su na istoj lokaciji kod rijeke Mirne. No snimanja su se ipak razlikovala: "Na prvom snimanju sam je cijelu namazao blatom. Sad je bilo previše vode, pa nismo uspjeli doći do blata", govori Gropuzzo. Na snimanje planira nagovoriti i neke od svojih davnih modela, ali pred kameru svojeg fotoaparata želi dovesti i "neke žene kojima će to biti prvo takvo iskustvo".
Možda, kako kaže dalje, uspije složiti "i jedan drugačiji ženski kalendar". Na pitanje zašto se često u svojem radu bavi temama akta, ogovara: "Oduvijek me privlačila ženska ljepota, a aktovi su najljepši i na neki način najteži način prikazivanja te ljepote".
Snimanje uz rijeku Mirnu, kraj Huma podno Ćićarije, na četrdesetak kilometara od rijeke, nije slučajno. Gropuzzo, se naime, bavi i pejsažnom fotografijom te snima i pejsaže: "Često sam snimao aktove u prirodi, jer volim prirodu. Tijelo je dio prirode”. Akt je klasična tema, u umjetnosti postoji, praktički, od pamtivijeka, prvoloptaški se valja sjetiti prethistorijske "Venere iz Willendorfa".
Može li se tema akta, posebno omiljena i mnogim umjetnicima 20. stoljeća, interpretirati na suvremeni način?
"Drugačije se niti ne može interpretirati jer svijet se, naprosto, mijenja. Ne interpretirati akt na suvremeni način značilo bi zanemariti estetiku kakva je danas dominantna. Ja sam ipak estet i volim lijepo, tako i fotografiram. Je li to suvremeno? Ne znam", odgovara Gropuzzo.
Rino Gropuzzo i inače je poznat po aktovima s kojima započinje svoju karijeru još sedamdesetih godina. U Rijeci, gdje je rođen, diplomirao je na studiju strojarstva na Tehničkom fakultetu. No to nije karijera za koju se odlučio. Još se u mladim danima odlučuje da je fotografija njegov odabir. U Milanu je živio dulje razdoblje, od 1985. do 1998.kada se i bavio modnom reklamnom, erotskom te pejzažnom fotografijom. Neko je vrijeme, kraće nego u Milanu, živio i u Los Angelesu, Ateni i Parizu. Po povratku u rodnu Rijeku surađivao je s mnogim domaćim novinama, među ostalim s Globusom i Playboyem. Nedavno je imao i retrospektivu svojih radova u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, te u Palazzo Gopcevich u Trstu.
Moda i književnost
I s Vesnom Grbac, protagonisticom njegovih crnobijelih fotografija snimljenih na vreli ljetni dan, vezuju ga milanski dani. Ona i danas živi u Milanu. O suradnji s Gropuzzom govori: "Rino i ja znamo se još iz studentskih dana, bila sam, davno, njegova gošća svojedobno u Milanu. U to mi je doba hobi bilo manekenstvo. Neko smo vrijeme prijateljica i ja, po dolasku u Milano, i živjele kod Rina. Ostala sam živjeti u Milanu gdje sam i osnovala obitelj. Bavim se komercijalom, menadžerica sam za izvoz i radim za nekoliko modnih tvrtki. Moda me oduvijek jako zanimala, iako sam studirala književnost", govori s jakim talijanskim naglaskom naša sugovornica.
Prvo se, nastavlja, s idejom morala složiti njezina obitelj. Suprug nije imao ništa protiv: "Ja jako cijenim Rina kao umjetnika, a i svidjela mi se ideja koja stoji iza čitave priče", govori Vesna Grbac koja je u sjajnoj formi.
Genetski kod ili?
"Ponajviše geni, imam uistinu zahvalne gene. No i trčim, vježbam, jedem zdravo", kaže, i dodaje u polušali: "U Milanu je nezdrav zrak, pa se moramo zdravo hraniti, nemamo izbora". A kako bi ona usporedila dva snimanja, početkom devedesetih, i danas, pitamo našu sugovornicu: "I samo mjesto je danas drugačije. Kad smo prvi put snimali, nije bilo toliko vode nego samo blato. Ovaj put je bilo, pak, puno vode i bila su jaka strujanja pa nismo mogli ponoviti baš iste poze. Nije bilo niti blata da se njime premažem kao što sam bila premazana na fotografijama iz devedesetih".
Što se tiče samog osjećaja tijekom snimanja akta, on je, govorio, bio sasvim drugačiji: "Kad je u pitanju vaše tijelo, kao mlada djevojka sigurno imate u jednu ruku puno samopouzdanja, no mlade godine prate i neke nesigurnosti. S godinama te nesigurnosti nestaju".
Ipak, nastavlja, nije joj bilo svejedno, pazila je, kaže na nedavnom snimanju "iz kojeg će me kuta Rino snimati, što kao djevojka nisam pazila. No na kraju sam se odlučila opustiti i prepustiti Rininoj umjetničkoj viziji". A kako joj je, općenito, u pedesetima, koje je nedavno navršila pitamo našu sugovornicu? "Godine su mi donijele neku mudrost, zrelost. Sreću prepoznajem u ravnoteži, u zdravlju, u obiteljskom životu. Sretna sam s onim što imam”, govori nam naša sugovornica.
