Mario Kučera

Neke sam fotografije snimao kod prijatelja Senka Karuze u Maloj Travnoj

Mario Kučera
 Luka Mjeda
Vis je otok koji mi puno znači. I inače volim divlju poetiku otoka, govori fotograf čija je izložba otvorena u Galeriji Račić

Na kamenim pločama pored mora, gdje se često kupam, čekao sam Perzeide. Vidio sam ih nekoliko, prošla su i dva aviona ocrtavajući pri dugoj ekspoziciji tanku liniju svjetla, vidio sam Mliječni put kako "putuje" od istoka prema zapadu, vidio sam plivaricu koja svojim jakim svjetlom daje obrise i formu stijenama ispred mene. Otišao sam oko ponoći. Onda smo jeli kruh i pršut i pili vino, a meteori su parali nebo - ovako je opisao jednu od fotografija koje je snimio prošlo ljeto na Visu, a izložio u Studiju Galerije Josip Račić poznati novinski i umjetnički fotograf Mario Kučera. Perzeide, meteorski roj koji se pojavljuje u zviježđu Perzeja, od 23. srpnja pa sljedećih mjesec dana, poznate i kao Suze svetog Lovre, pred kraj budu guste, može se pojaviti i osamdeset meteora na sat. Taj je prizor zabilježen na jednoj od fotografija. Na ostalima su pukotine zemlje, pučina, srdele u loncu, drveće koje se prepliće gotovo na apstraktan način... Riječ je o jednoj od najboljih izložbi pejzaža koje se u Hrvatskoj mogu pogledati u posljednje vrijeme. Fotografije variraju u dimenzijama, nenametljive su, nisu agresivne, a opet dominantne. Izložba je to na kojoj ćete se poželjeti dulje zadržati. Vrijeme staje.

image
Mario Kučera: Nigdje
Mario Kučera



Snimao je u srpnju i u kolovozu. Vis je otok, govori nam Kučera, koji mu puno znači. No, kako nastavlja, iz naslova izložbe "Nigdje", jasno je da nije bitna lokacija na kojoj je snimao: "Priča je prostorno neodređena, mjesto nije važno, ono je samo pozornica za događaje. Fotografije bilježe unutarnje stanje, trenutak kad ste na otoku pa zaboravite na prošlost, sadašnjost i budućnost, sve se nekako odvija istovremeno. I inače volim otoke jer izgubiš taj osjećaj o vremenu, kao i prostornu određenost. Život se pomiče i odmiče, stvara pukotine, izobličenja, mijenja se, to želim prikazati."
Kad je dolazio na Vis, govori, na umu je već imao izložbu u Račiću, imao je i zamišljen koncept. Koji, pitamo, odgovara da nije bitno: "Sve što sam unaprijed zamislio, odbacio sam i pustio intuitivno da se dogodi. Naravno, i to je iluzija uma, da možete nešto pustiti da se dogodi intuicijom."

"Jedan je od mojih omiljenih autora Béla Hamvas, koji piše upravo o tome, jedna se njegova knjiga zove 'Nevidljivo zbivanje'. Svoju sam predzadnju izložbu posvetio njemu, a tema je izložbe također bila otok", govori Kučera, koje je prizore snimljene u Bolu na Braču svojedobno izlagao u Galeriji Dešković. Zašto Brač, pa Vis, zašto otoci, govori: "Volim divlju otočku poetiku, snagu metafore otoka, osjećaj izoliranosti, vrijeme prolazi drugačije na otoku. Na oba sam otoka, na Braču i na Visu, uvijek na južnoj strani, na Braču to su Murvica i Bol, na Visu viška sela, Podšpilje i sl. Volim se spustiti, dok sam na Visu, u uvalu kod prijatelja Senka Karuze, u Malu Travnu. Način na koji Karuza opisuje i doživljava otok, ta energija i poetika, uvelike su utjecali na moj doživljaj otoka”, govori Kučera. Karuza je onaj, kažemo, koji otok doživljava u dobru i zlu, ne samo u ljetnim mjesecima, poput nas ostalih. Složit će se: "Upravo tako, i mnoge anegdote i osjećaje vezane uz to bivanje opisuje u svojim knjigama". Na nekim od fotografija naziru se plivarice, ribarske brodice koje proizvode veliku količinu svjetla, kako bi privukle plavu ribu. Na drugima su srdelice, Kučera, poznato je, često snima hranu za magazine, a njegove su fotografije svojedobno izložene i na izložbi o hrani u hrvatskoj povijesti umjetnosti, koja je pod nazivom "Neka jedu kolače" bila postavljena u Umjetničkom paviljonu. Kučera kaže: "Te plivarice su nešto čudesno. No, namjerno nisam davao imena fotografijama, sve su bez naziva, ne želim objašnjavati što je na njima jer bi ih to ograničilo u njihovom postojanju. Drago mi je kad promatrač ima svoje viđenje".

image
Mario Kučera: Nigdje
Mario Kučera


Na Bolu je snimao iPhoneom, na Visu je prizore bilježio kamerom: "No, nije bitno čime snimaš, važna je autorska svijest. Fotografija je za mene crtanje svjetlošću, i to da imam tu privilegiju da crtam svjetlošću, za mene je predivno."
Mario Kučera diplomirao je povijest na Filozofskom fakultetu: "Išao sam na znanstveni smjer, ne profesorski, nije nas bilo puno. To su dvije moje velike ljubavi, povijest i fotografija. Fotografijom se bavim od osnovne škole, no intenzivnije od razdoblja fakulteta, kada je i započeo rat, pa sam snimao po Brodskoj Posavini. Otprilike sam u to vrijeme donio i odluku da ću se baviti fotografijom, da je to moj životni put." Radio je neko vrijeme u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture, no najviše u novinama.
Fotografije na izložbi su u pravilu crno-bijele, s ponekim tonovima. Na pitanje zašto takav izbor, Kučera odgovara: "Kad spojiš primarne boje, crvenu, žutu, plavu, dobiješ sivu. Ono što vidimo od boja ionako je iluzija."
Od Kučere pamtimo mnoge cikluse, primjerice autoportrete koje je snimao na raznim novinskim zadacima, no u sobi, usamljen, nakon što je obavio snimanje. Sjajan je bio i njegov ciklus, prizori mrtve prirode, vezan uz tunjevinu "Fantastična tuna". Pejzažna fotografija, reći će nam na kraju, posebno mu je draga. Bitno je i spomenuti da su sve fotografije pigmentni tintni ispis na Hahnemühle Photo Rag Satinu teškom 310 grama.
Dvadeset fotografija na izložbi može se pogledati do 2. svibnja, a kustosica je Lana Šetka.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. rujan 2022 12:27