Nemam, zapravo, običaj u rubrici pisati o dvije izložbe u istom prostoru, no onome što je izložio Teo Kiš, mladi student Akademije likovne umjetnosti, i kako se poklopilo, moj prezimenjak, teško je odoljeti. Naime, u Laubi je, na svojoj drugoj ili trećoj samostalnoj izložbi, pokazao izniman nastup. Mnogih će se motiva pronaći kod ovog umjetnika, tek stasalog, u svojim ranim dvadesetim godinama. Među njima su djevojke uhvaćene u trenutku u kojemu se dobro zabavljaju u bade kostimima pokraj crvenog traktora, linijski iscrtan mladić s mobitelom u ruci, bubamare, kao jedini koloristički akcent na inače crno-bijeloj slici... Na nekim su slikama i njegovi vršnjaci, primjerice Simon pozira uz bijelu kadu i nedovršeno jelo, Gabrijela u plavoj haljini i uz žutu, napuštenu kuću u pozadini, naslikana je i generacijska zabava i slično. Pejzaž, okolina, koju najčešće iscrtava olovkom, često bude fantazmagoričan. Linija je, poteza mnogo, pokazuju jedan velik užitak i u samom procesu stvaralaštva.
Teo Kiš radi veće formate na papiru, olovkom, ugljenom i bojom, spaja apstrakciju i figuraciju, zanima ga kako se ove uvriježene podjele mogu spojiti. Iako je vješt i u jednom i u drugom, bliža mi je njegova figuracija. Još se, naravno, traži, rukopis mu nije ujednačen, no pokazuje velik potencijal i bit će zanimljivo vidjeti kako će se razvijati. Inače je do sada ilustrirao i dvije zbirke pjesama ("Moja žena piše dobre stihove" i "Svirao sam po najgorim birtijama ovog grada", Semafora), i jednu slikovnicu ("Mladi gospodin Aqua", StudioModerna), unatoč svojim godinama. Iz obitelji je s umjetničkom notom, otac mu je Milko Kiš Deda iz Hladnog piva.
Izložbe "Dvije strane" može se pogledati do 29. travnja.