Ana Mikin i Tina Kovačiček, koje djeluju kao Nas dve, pokrenule su prije pet godina Okolo, Festival ulične umjetnosti, koji je zaživio kao jedan od zanimljivijih festivala u Zagrebu, pa svake godine iščekujemo novi program. Mural Lonca u Klaićevoj, Crveni tepih do Gornjeg grada, plavi oblaci i pjevajuća šuma u Parku Bele IV., zlatne ruke u Obrtničkom prolazu, vuneno srce koje je postalo simbolom oporavka Zagreba nakon potresa, skulptura od svile u Tomićevoj, veliki podni mural na igralištu iznad Dubravkinog puta, svjetlosna instalacija u krošnjama parka Ribnjak, kumica na stepenicama Dolca, spavajući div u Petrinjskoj, simpatične ulične minijature u igri s urbanim elementima i biljke koje sviraju na dodir – samo su neke od zanimljivih intervencija projekta pokrenutog u suradnji s Turističkom zajednicom Grada Zagreba.
Kako je riječ o uličnoj umjetnosti, teško je uvijek imati kontrolu nad svim.
Jučer je netko intervenirao u intervenciju i skinuo uličnu Ponjavu autora Damira Begovića sa zida pored stuba Dolac. Kako je umjetnik naveo na društvenim mrežama rad je produkt ‘intenzivnog rada, iskrojenih i sašivenih preko 600 kvadrata, 300 metara trakica s gombicama, 50 metara vatelina i isto toliko tkanine, radnih smjena od 13 sati u prosjeku, litara i litara znoja i Oliverovih playlista‘ Ana Mikin, jedna od organizatorica festivala nam je rekla da je tepih kasnije pronađen sa strane: "Netko je intervenirao u intervenciju i skinuo instalaciju autora Damira Begovića sa zida uz stube Dolac. No instalacija nije otuđena niti oštećena, a umjetnik će ju ponovno postaviti tako da će ju nanovo biti moguće pogledati od petka, ali na obližnjoj lokaciji. Ovaj umjetnik stvara vizualno i teksturno bogate i slojevite kolekcije inspirirane rodnom Slavonijom, pa je na uglu Splavnice i Tkalčićeve ulice postavio impresivnu prostornu instalaciju ‘Narodni grafiti Ponjava‘ i kroz suvremeni pristup i drugačiju tehniku obilježio etno tradiciju. O svemu razgovaramo s autoricama.
Što se dogodilo s tepihom na Dolcu?
- Ono što se uvijek nadamo da se neće dogoditi, ali u javnom prostoru se uvijek može dogoditi. Instalaciju je netko po noći skinuo s lokacije na koju je bila postavljena, sa zida kod stuba Dolac, ali najvažnije je da je pronađena - i to uredno složena sa strane - i predana u ruke umjetniku koji ju je pregledao i utvrdio da nije oštećena. Nakon toga smo se usmjerili na planiranje novog postava i, u suradnji s umjetnikom, odlučili instalaciju postaviti na obližnju lokaciju i dati joj tako na neki način potpuno novi život. Kada radimo u javnom prostoru gdje nema zidova, kada radimo za grad i ljude, kada radimo umjetnost koja je dostupna svima, jednostavno se moramo osloniti na neku opću kulturu i nadati se da će ljudi prema umjetničkim radovima pokazati osnovno poštovanje. Jer su u svaki rad, tako i u ovaj Damira Begovića, utkani sati i sati rada, metri i metri materijala. Taj rad ima određeno značenje i vrijednost za umjetnika i u konačnici izradio ga je da bi svima nama bilo ljepše.
Je li teško osigurati takvu vrstu događaja kakav je Okolo. Koji su vaši procesi osiguranja?
- Teško je jer osiguravateljske kuće nisu sklone osiguravati sve tipove umjetničkih instalacija u javnom prostoru, a zaštitari često predstavljaju preveliki trošak za nas budžet. Procjenjujemo rizike zajedno s umjetnicima i odlučujemo sto osiguravamo i na koji način. Mi smo cijelo vrijeme na terenu i u obilasku lokacija, na određenim mjestima postoji video nadzor i često surađujemo s obližnjim objektima po pitanju brige za instalacije.
Sjećam se, primjerice, da su fotografije Toše Dabca čuvali čuvari danju, što je bilo noću?
- Noću smo ih unosili u unutrašnje zatvorene prostore, ali instalacije su tada bile u formatu u kojem ih je lako bilo prenositi, sto nije često slučaj.
Jednom je netko ukrao i rad Nikoline Ivezić, s prikazom prosjaka koji moli za Rolex. Što je kasnije bilo s tom skulpturom?
- Da, to je prošlogodišnja situacija gdje je skulptura otuđena. I dalje surađujemo s policijom na tu temu i nadamo se skorom pozitivnom ishodu.
Kako se čuvaju minijature Isaaca Cordala?
- Video nadzor, a i u startu je planirano postavljanje na mjestima koja nisu lako dostupna.
U sklopu Festivala Okolo, na Dolcu je svojedobno bio i rad Mislava Lešića, kumica. No, ta je kumica kasnije nestala. Što je s njom bilo?
- Morali smo ukloniti mural, iako je naša ideja bila njegova obnova i iako su Tržnice Zagreb jako voljele tu ideju, no Zavod za zaštitu spomenika, kulture i prirode nije se složio s našom vizijom. To nije iznimka, ove smo godine primjerice željeli obnoviti crveni tepih u prolazu kod Zakmardijevih stuba kako bismo osvježili taj prolaz. Svi se sjećamo kako su ljudi sjajno reagirali na takav tip intervencije bas u tom izgraftitiranom i sivom prolazu. No Zavod je odbio prijedlog, pozivajući se da svi zajedno trebamo težiti cjelovitoj obnovi prolaza, s cime se mi apsolutno slažemo, ali čini se da ta cjelovita obnova neće bas biti sutra, a ono sto mi pokušavamo i jedino možemo činiti (jer nismo institucija koja može cjelovito obnavljati gradske prolaze) je predlagati privremena rješenja do obnove. Ove godine nam gostuje francuski kolektiv Ememem koji fantastičnim kolorističnim mozaicima popravlja rupe u pločnicima, stepenicama, na asfaltu. Njihovi radovi su prava turistička atrakcija diljem Europe. Grad Lyon, gdje i žive, ih je službeno angažirao za takvu vrstu umjetničkih intervencija na brojnim lokacijama. Govore nam da turisti ciljano dolaze u Lyon tražeći njihove mozaike, to je sada dio vizualne kulture tog grada, oplemenjene, nadograđene i uljepšane stvarnosti javnog prostora. Nama su nažalost za njih sve lokacije odbijene te smo im jedva pronašli mjesto na privatnoj površini. Kada su stigli u Zagreb i vidjeli koliko rupa u pločnicima imamo, poželjeli su raditi puno puno vise i nisu razumjeli zašto ne mogu, s obzirom na stanje ulica. Rupe u pločnicima su i prije svega opasne za kretanje, o tome recimo nitko ne brine, umjetničkim intervencijama one se mogu "popraviti" na najljepši mogući način. Ali nažalost, ne i u Zagrebu. Ponekad imamo osjećaj da institucije umjesto da traže i podržavaju kreativna i suvremena rješenja koja će do sanacije uljepšati ili oplemeniti neki javni prostor koji je oštećen ili zanemaren, oni cine bas suprotno. A grad je pun takvih kutaka i to može biti inspiracija i poticaj da se nešto lijepo s tim napravi, da ne stoji samo tako i čeka bolje dane, samo da postoji konsenzus oko toga i neka višegodišnja strategija.
Od murala Lonca u Klaićevoj do diva u Petrinjskoj, imate li neke radove koje biste posebno izdvojili u ovih pet godina? Onih koji su još uvijek u javnom prostoru?
- Voljele bismo da naši radovi traju, sve bi imalo vise smisla i za nas i za umjetnike i za grad i za građane i za turiste. Za podne murale smo predlagali obnovu, spomenuti prolaz kod Zakmardijevih stuba je trebala raditi Tea Jurisiši, no odbili su intervenciju. Željeli smo napraviti još jedan vizual na stepenicama Dolca s mogućnošću uklanjanja murala nakon manifestacije, odbijeni smo. Imali smo ideju za još jedan mural u Petrinjskoj ulici, s pogledom na parking i zid od cigle, odbijeni smo. Popis je podugačak. Spominju se zakoni o zaštiti strogo zaštićene zone, također i vizure grada u koje se, po njihovom mišljenju, određena ulična umjetnost nikako ne uklapa. Grad na pojedinim lokacijama izgleda doista nereprezentativno, a nama su baš takvi dijelovi grada u fokusu. Uljepšati ih koliko možemo i kako možemo do trajne obnove.