Više je hrvatskih gradova posljednjih mjeseci obišla izložba u organizaciji Galerije Hrvatskog dizajnerskog društva jedne od talentiranijih umjetnica mlađe generacije Hane Tintor, a koja je izlagala crteže u dijalogu sa Srđom Dragovićem. Ona i Dragović nisu se ranije susreli. O toj suradnji kaže: "Bilo je zanimljivo, ali i jako prirodno. Zanimljiv je onaj dio iščekivanja - kako će Srđa ilustrirati moj tekst? Dosad sam to radila samo ja. Kako me zamišlja, što će mi dodati ili odgovoriti crtežom? Svidjelo mi se to dijeljenje. Bilo je lako jer se i Srđa i ja bavimo svakodnevnicom, zamjećujemo detalje, zamišljamo drugu stvarnost. Bilo je kao da smo se zamijenili za cipele, a nosimo isti broj".
Jedan od njezinih novijih ciklusa bavi se ženskim prijateljstvima. "Serija Cure zapravo su dokumentarni zapisi i crteži uglavnom razgovora s prijateljicama, ali neke sam zapisala jer sam ih samo čula u prolazu - na kavi, u tramvaju, čekajući na blagajni... Prijateljice su za mene oslonac, apaurin, izvor sreće i prostor gdje mogu biti svoja s punim povjerenjem. Crtanje razgovora je počelo s Monikom, prijateljicom s kojom sam nerazdvojna od srednje škole. Skupa smo prolazile slične faze, čak i životne okolnosti, nekako u slično vrijeme - i o svemu smo razgovarale. Monika će kupiti premale cipele ako nema njezina broja i nositi ih bez ikakvog znaka da ju boli, a s istom snagom i upornošću će proći kroz ‘prave‘ probleme. Josipa će smazati kutiju Domaćica, a onda otrčati maraton, Anja se suočava sa svakim strahom, Laura riskira, Dina sve može zamotati u humor, a Ema u mir. Koga takve prijateljice ne bi inspirirale? Otkad smo bile djeca, prijateljice me uče odgovornosti i empatiji. Mislim da su crteži Cure počeli nastajati i iz potrebe da im zahvalim i pokažem koliko su mi važne, a posljedica je naravno ta da se većina cura u njima prepoznaje. Nekad mislim da sam ja ili su moji odnosi posebni, ali zapravo, kad su ljudi u pitanju, vrijednosti su univerzalne."
Diplomirala je dizajn, no više se bavi i ilustracijom. "Diplomirala sam vizualne komunikacije na Studiju dizajna, a onda i ilustraciju i umjetnost knjige na Cambridge School of Art (UK). Tijekom studija sam "gurala" crtež u svaki projekt i pokušavala ga opravdati, a doma sam crtala za sebe, a onda i za božićne čestitke, razne narudžbe... Jedno razdoblje sam mislila da nikada neću biti dovoljno dobra u ilustraciji jer sam dizajnerica na papiru i jer nisam bila na Akademiji likovnih umjetnosti. Ali sada na to gledam kao prednost."
Hana Tintor je radila i na projektu Bratoljub, prvoj inačici ilustriranog Rječnika stranih riječi Bratoljuba Klaića: "Bratoljub je izvrstan projekt koji je osmislila Klara Šimunović. Okupila nas je mnoge iz regije i svatko je morao ilustrirati riječ za koju nije znao što znači. Crtali smo intuitivno i to je bilo toliko zabavno. Inače obožavam crtanja na licu mjesta s drugim kolegama i prijateljima, usputne razgovore, kavice i komentiranje radova, izmjenjivanje iskustava, a i uvijek su neki psi trčali uokolo. Uglavnom, moja riječ je bila - cofa. Cofa me podsjetila na riječ - pazite sad - muf! Crtala sam crnim tušem, čvrsta ženska bedra i noge, stopala u crnim štiklama i ženski spolni organ u svom punom sjaju. Na kraju je svatko na rad napisao riječ i njeno značenje iz Rječnika stranih riječi. Cofa je, naime, sobarica. Bila sam potpuno oduševljena rezultatom".
Radila je i murale u javnom prostoru: "Jedno vrijeme, prije nekoliko godina, murali su mi bili jako napeti i napravila sam ih dosta. Bilo mi je izazovno raditi na velikim formatima, ali nisam bila sigurna snalazim li se dobro. Zahvaljujući tim vikend-eksperimentima, počela sam dobivati i ponude da oslikam interijere prostora. Radila sam mural u Good Foodu u Puli, Yellow Submarineu na Maksimirskoj, u jednom odvjetničkom uredu, Botaničaru, u dječjim sobama, a nedavno i u dućanu u Dežmanovoj... Ono što je divno u mom poslu je i što se ideje lako apliciraju na različite medije, a zidovi su samo jedan od. Tako da s muralima sigurno nisam završila, no sada uživam u istraživanju drugih medija".