IZLOŽBA

Njegov Baltazargrad nastao je kao mješavina New Yorka i nebodera nad Kvarnerom

Scenografija se temelji na američkoj psihodeličnoj umjetnosti 60-ih i naivnoj umjetnosti ovih krajeva
 Matija Djanješić/Cropix

U suradnji sa scenaristom Borivojem Dovnikovićem Bordom, Zlatko Grgić je 1967. godine režirao i animirao film "Izumitelj cipela", iz kojeg je izrasla ideja danas kultne crtane serije "Profesor Baltazar". U početku, Baltazar je bio tipičan izdanak Zagrebačke škole animiranog filma, s bijelim pozadinama, a njegov grad bio je izmaštana kombinacija Zagreba i New Yorka.

U četvrtom serijalu, Baltazar se redizajnira, a kada se kao crtač uključuje Zlatko Bourek, u priču ulazi Rijeka. Boureku je, naime, za predložak Baltazargrada poslužila vizura grada na Rječini, sa svojim visokim neboderima koji se gužvaju s malim primorskim kućama, u nesrazmjeru geometrijskih oblika i u živim bojama, gdje se spajaju more i planine, velegrad i malo primorsko mjesto, a transformacija kulisa u jednakoj je mjeri bila inspirirana američkom psihodeličnom umjetnošću 60-ih i naivnom umjetnošću ovih krajeva.

image
Matija Djanješić/Cropix

Vrhunac EPK

Rijeka kao Baltazargrad provlači se čitavo vrijeme kao jedan od glavnih motiva programskog pravca Dječja kuća projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, a sada je to kulminiralo velikom izložbom "51000 Baltazargrad" koja se ove subote otvara u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti. Baltazargrad je grad gdje su svi prijatelji, a problemi se ne rješavaju nasiljem, nego dogovorom, što je također jedna od niti vodilja EPK.

Izložba je jedan od vrhunaca riječkog projekta EPK, i bit će otvorena sve do 23. siječnja iduće godine, a prati je čitav niz edukativnih aktivnosti za djecu koje su njen integralni dio. Rijeka 2020 i MMSU "51000 Baltazargrad" su postavili u suradnji s Jučer Danas Sutra - Platformom za audiovizualna istraživanja te u partnerstvu sa Ultra linkom d.o.o. i Zagreb filmom. U realizaciji ovog ambicioznog projekta sudjelovao je velilki kreativni tim koji predvodi kustos izložbe Željko Luketić, kustoski asistent je Leri Ahel, a dizajn postava i grafičko oblikovanje potpisuje Brigada - Zoja Ivanišević, Kristina Volf i Ena Tadej. Za pisanje i obradu teksta izložbe zaslužan je Utorak - Jakov Vilović, dok dizajn svjetla potpisuje Ivan Marušić Klif.

image
Matija Djanješić/Cropix

Izložbena hala MMSU za ovu je priliku pretvorena u šarenu i psihodeličnu izrazito vizualno stimulativnu verziju Baltazargrada u kojem će posjetitelji imati priliku zakoračiti u čudesan svijet simpatičnog izumitelja, razgledati originalne crteže, skice, folije i knjige snimanja, upoznati se s tehnikom nastanka tog animiranog serijala, kao i malo poznatim, zanimljivim pričama o njegovim međunarodnim odjecima, utjecajima, ali i pomalo nepravedno zapostavljenim ljudima koji su sudjelovali u njegovom nastajanju.

Izgubljeni arhiv

- Usljed privatizacije 90-ih i promjene vlasništva filmskih institucija, došlo je do bacanja i gubljenja arhivskih materijala zbog, blago rečeno, neupućenosti ljudi koji nisu shvaćali da se radi o bitnom povijesnim i umjetničkim dokumentima. Zato smo na ovome i radili dobre dvije godine, što tražeći materijale, što prilagođavajući ih djeci, želeći pritom dati povijesni prikaz i provesti ih kroz Baltazara.

Usput, želimo pokazati kako nastaje animirani film po nekim fazama, pa ćete tako na izložbi moći vidjeti i knjige snimanja, skice za Baltazara, saznati što su to međufaze crteža, što su to folije, što čini jednu sekundu animacije, tko tu zapravo crta... Jedan prostor posvećen je upravo radnicama koje nisu kreditirane na špici, a koje su crtale te crteže. Jedna sekunda filma ima 24 crteža koje je netko trebao iskopirati i iscrtati. Jedna od tih slavnih nepotpisanih radnica je Gabi Novak koja je svojevremno radila u Zagreb filmu – priča kustos izložbe Željko Luketić.

Prostor izložbe podijeljen je na Svemir, More, Rijeku i Grad, pri čemu dolazak s mora preko rijeke u grad naglašava sličnost Baltazargrada i Rijeke. Jedna od atrakcija u MMSU je i Baltazarov izumiteljski stroj koji posebno za ovu izložbu izrađuje mlada multimedijalna umjetnica Lina Kovačević. Profesor Balthazar takvim strojem, kao što je poznato, pronalazi rješenje za problem, bio on školski, ljubavni, znanstveni, ili pak opći društveni.

image
Srđan Vrančić/Cropix

Rješenje je, kako priča Luketić, uvijek u nenasilju, toleranciji, dogovoru, uvažavanju drugih, znanosti, ekologiji, održivosti, solidarnosti... Profesor Baltazar je, veli, nastao na sretnom, rijetko viđenom raskrižju novih ideja, liberalnih sloboda i umjetnosti 1960-ih godina, u Zagrebačkoj školi crtanog filma.

Netipičan lik

Glavni čovjek iza Baltazara Zlatko Grgić i njegov tim su se sastajali na svojim autorskim kružocima. Nakon filma "Izumitelj cipela" dogodila se inicijativa da se jedna kuća, koja je bila poznata po svojim apstraktnim filmovima za odrasle, upusti u nešto što je bio izrazito dječji program.

image
Matija Djanješić/Cropix

Baltazar je jedan vrlo netipičan lik za crtić – stariji čovjek, sjede brade, sa šeširom, dakle ne radi se o klasičnom dinamiziranom Disneyevom liku koji je mlad ili nalikuje na životinju. Ideja profesora koji je zabavan bila je u kontrastu s dječjom predodžbom o profesorima koji su strogi i dosadni. Baltazar nije ni dosadan ni strog, on pleše, druži se s prijateljima – govori Luketić.

Revolucionarni koncept crtića u kojem likovi ne ganjaju jedan drugog i nitko nikoga ne pokušava ubiti ili ozlijediti, poput Toma i Jerryja ili Kojota i Ptice trkačice, imao je nevjerojatan međunarodni odjek, što se posebno obrađuje na izložbi. Baltazar se, priča Luketić, gledao u Iranu i u SAD-u, prikazivao se i u školama, no u jednoj je zemlji odigrao posebno zanimljivu ulogu.

image
Srđan Vrančić/Cropix

U Švedskoj je Profesor Baltazar prikazivan u kazneno-popravnim ustanovama, u sklopu programa rehabilitacije. Nažalost, producentica koja je dovodila Baltazara u zatvore više nije živa. Izložba se bavi fenomenom koji se događao u Švedskoj, a to je da su oni bili toliko opčinjeni Baltazarom da su izdavali švedske prepjeve songova iz crtića, izlazile su i slikovnice.

Moment edukacije i korištenja u kaznenim ustanovama je nešto što su Šveđani prvi radili i zaista se pokazalo da to ima efekta te da, nakon nekoliko epizoda Baltazara, ljudi koji su skloni nasilju krenu korigirati svoje ponašanje.

Ta popularnost Baltazara iz Švedske se proširila na ostale skandinavske zemlje. U SAD-u je to bila prva serija s ovih prostora koja je prikazivana na njihovoj televiziji. Na izložbi će posjetitelji vidjeti i dokumentaciju američke MoMA-e koja se bavila Baltazarom i Zagrebačkom školom animacije, iako je Baltazar iskorak iz njihove estetike – kaže kustos izložbe.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2020 08:33