Inspiraciju za izložbu "Isto nebo" netom otvorenu u Muzeju suvremene umjetnosti, Katarina Ivanišin Kardum, dobila je penjući se po planinskim masivima Dinarida i Prokletija, posljednje tri godine. Bijeg, utočište od pandemije i potresa pronašla je u kamenim masivima planina. I to je naslikala, tonovima koji su nježni, koji se ne nameću, nisu agresivni, najčešće su stišani, no upravo je u toj kontroli, u toj meditativnosti, i umjetničina najveća snaga. U doba kada se svatko pokušava nametnuti, njezina je umjetnost i dalje profinjena, diskretna, poziva promatrača na puno više od površnog promatranja svijeta. Izložba je i umjetničin svojevrsni povratak na same početke njezina stvaralaštva, kada se bavila upravo pejzažom.
Najveći dio izložbe nastao je tijekom pandemije. MSU je imao projekt svakodnevnog predstavljanja radova umjetnika na svojoj Facebook stranici. Jedna od pozvanih umjetnica bila je i Katarina Ivanišin Kardum, koja je tada predstavila prvu pejzažnu minijaturu, eksperimentalnu monotipiju Pogled na Medvednicu u zrcalu. Nekoliko mjeseci kasnije seriju od šesnaest monotipija i video samog procesa nastanka istih izložila je u sklopu Facebook projekta Galerije umjetnina Split, "Pogled iznutra", a sada ih prvi put izlaže u fizičkom prostoru.
Na suradnju ju je pozvala Snježana Pintarić, muzejska savjetnica i voditeljica zbirke slikarstva te donedavna ravnateljica MSU-a. Dok smo obilazili izložbu, Snježana Pintarić rekla nam je da je ova izložba drugačija od onih kakve se inače otvaraju u MSU, meditativnija, i da joj je zbog toga drago. Njezin rad usporedila je s djelom njemačkog umjetnika Josepha Beuysa, a poveznicu nalazi u zajedničkom interesu i istraživanju mineraloške snage zemlje oboje umjetnika. Uz spomenute monotipije, tehnike su izloženih slika tekući grafit i ulja na platnu. Uz izložbu se nalaze i mnogi predmeti, a priču o njima pojasnila nam je sama umjetnica. "Izložila sam školju koja je svojedobno u povijesti služila i kao slikarska paleta, a pronađena je u šetnji, u okolici Brdovca, potom su na izložbi i zelene dagnje, uspomene s Novog Zelanda na kojemu sam bila prije dvije godine. U Tehničkom muzeju Nikola Tesla voditeljica sam apisarija, oglednih košnica sa živim pčelama pa sam išla i u školu pčelarstva, očarana sam svijetom pčela i zato sam izložila i saće te prazne kukuljice i nastambe za solitarne pčele. Jerihonska ruža, pak, koja djeluje kao jedna suha lopta trave, bez vode može opstati čak pedeset godina, a kad se uz malo vode otvori, pokaže svoju divnu zelenu boju. Sve su to predmeti koje sam ili pronašla, ili dobila na poklon, nazivam ih 'malim čudesima prirode', vezani su uz osjećaj da smo svi dio prirode, svi pod istim nebom."
Uz izložbu, dalje, navodi: "Iskusivši nedavni potres u gradu u kojem živim, stvarnu opasnost, posebno me zaokuplja tema planine, epicentar tog potresa. Tema je to kojoj se posvećujem, sagledavajući planinu koja podrhtava sa svih strana, zadivljena i užasnuta njenom snagom. Planina pripada neživoj prirodi - mineralnom svijetu, pa ipak se naočigled mijenja kako se pomiče njeno težište u dubini zemlje. U uvodu svoje knjige o Mont Blancu (1877.), Viollet-le-Duc primjećuje da u djelatnoj prirodnosti visokih planina organski svijet ima malo udjela, pa se čovjek usred tog svijeta koji nije napravljen za njega osjeća usamljenim. Kao da je oživio, sad se taj mineralni svijet pred nama giba i otpušta energiju. Povratak prirodi kao izvoru ne znači odbacivanje suvremenog svijeta, nego povratak razlogu našeg postojanja. U početku sam baveći se ovom temom birala tehnike poput tekućeg grafita ili flomaster transfera (monotipije) jer ne podrazumijevaju brisanje ili pretjerano mijenjanje te isključuju mogućnost potpune kontrole, baš kao što je prirodne sile/prirodu nemoguće predvidjeti/kontrolirati. U kojem sam trenutku i zašto prešla iz jedne krajnosti u drugu, tehniku rada u slojevima, tijekom dugog razdoblja realizirajući šest ulja na platnu, nisam sigurna."
Katarina Ivanišin Kardum pomalo je izvan mainstream krugova u domaćoj umjetnosti, drži se po strani. Ona će sama reći da je to možda i zbog školovanja. Diplomirala je slikarstvo na City and Guilds of London Art School 1998., a 2000. na Royal Collegeu of Art u Londonu završila dvogodišnji Master of Arts poslijediplomski studij slikarstva. Od 2000. do 2008. radila je kao slobodna umjetnica u Londonu i predavačica na diplomskom studiju koledža City and Guilds of London Art School. Mentor na Royal Collegeu, na završnoj godini, bio joj je znameniti Peter Doig, jedan od najvažnijih i najpoznatijih slikara svijeta. "Sjećam ga se kao sjajnog profesora, bio je skroman, nenametljiv, znao je saslušati studente, uvažiti njegove ideje, a ne nametati vlastite".
Radovi su joj u više javnih i privatnih zbirki. dobitnica je 1. nagrade na natječaju T-HT Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. 2015. godine za rad Still Landscape Series III. Radovi su korišteni u filmovima: "Second Act" redatelja Petera Segala, "Holy Lands", čija je redateljica Amanda Sthers te "Lara Croft: Tomb Raider", redatelja Simona Westa). "Dok sam još studirala u Londonu, na Royal College of Art, na završnu izložbu došla je set-dizajnerica iz Paramount Picturesa, i odabrala upravo moj rad", rekla nam je ova umjetnica.
Uz rad slikarice iz Dubrovnika pojavljuje se i Angelina Jolie, koja je igrala, podsjetimo, naslovnu ulogu u filmu "Tomb Raider", a u filmu "Holy Lands" Jonathan Rhys Meyers.