Oduvijek sam željela slikati, ali jednostavno nisam imala vremena - do svoje 76. godine, rekla je svojedobno Anna Mary Robertson Moses, poznata i kao baka Moses, umjetnica čija su djela sinonim za Božić. Iako je preminula sada već davne 1961. godine u 101. godini, baka Moses i danas je, pogotovo u vrijeme blagdana, aktualna zbog svojih svevremenskih slika zimskih krajolika s prizorima iz svakodnevnog života, djecom koja se sanjkaju i kućicama u snijegu.
"Slikala sam svoj život u malim crticama, malo od danas, malo od jučer, kako sam o tome razmišljala, dok sam se sjećala svih stvari, od djetinjstva kroz godine, onih dobrih, ali i onih neugodnih, onako kako dolaze i kako ih moramo prihvatiti", govorila je.
Rođena 1860., treća od desetero djece odgojene na farmi u saveznoj državi New York, Moses je u dobi od 12 godina postala sluškinja na jednoj bogatoj farmi u svojem susjedstvu, gdje je obavljala razne kućanske poslove poput kuhanja, šivanja i čišćenja. Tu je upoznala i svog budućeg supruga Thomasa Salmona Mosesa, za kojeg se udala s 27 godina. Par je dobio desetero djece - od kojih je samo petero preživjelo djetinjstvo. Živjeli su na farmi u Virginiji i kasnije u saveznoj državi New York, nikada se nisu obogatili, a nakon što je Thomas umro od srčanog udara, njihov sin Forrest dobio je zadatak pomagati majci oko farme. Moses se život počeo mijenjati kada se preselila živjeti kod kćeri. Iako je cijeli život vezla, večeri je provodila izrađujući poplone za prijatelje i rodbinu, dobila je artritis u 76. godini. Bilo je to sredinom 1930-ih godina 20. stoljeća i Moses se okrenula slikanju, nakon što je njezina sestra predložila da bi kist mogao biti lakši za držanje od igle. "Da nisam počela slikati", jednom se našalila baka Moses, "uzgajala bih kokoši." Posvetivši većinu svog života kućanskim poslovima, Moses je provela sljedeća tri desetljeća slikajući, do smrti je naslikala više od 1500 slika, od kojih čak 25 nakon što je navršila 100 godina.
Slikala je prema svojoj mašti, pet sati dnevno neprekidno, bez štafelaja i koristeći svoju spavaću sobu ili kuhinju kao atelje nadahnuta radosnim sjećanjima na svoj dugi život. Koristila je jednostavne metode, slikajući odozgo prema dolje. "Prvo nebo", kako je objasnila u jednom intervjuu, "zatim planine, brda, drveće, kuće, pa stoku i na koncu ljude." Ali najviše od svega, slikanje je bilo način da se rekreiraju "stari" seoski krajolici iz njezine prošlosti. Kad je baka Moses slikala krajolike u različitim godišnjim dobima, zadržala je svoj zaštitni znak, izostavljajući sve znakove industrijalizacije i umjesto toga fokusirajući se na prirodni krajolik.
"Dobit ću inspiraciju", izjavila je, "i počet ću slikati; tada ću zaboraviti sve, sve osim kako je nekada bilo, da ljudi znaju kako smo živjeli."
Njezin je rad bio plodan i vrlo brzo je postigla uspjeh. U roku od nekoliko godina izložila je premijerno svoje slike uz svoj domaći džem na lokalnom sajmu. No preokret se dogodio kada je njezin rad "otkrio" istaknuti njujorški kolekcionar, koji je vidio njezina djela u izlogu jedne drogerije. Ubrzo je uslijedilo galerijsko predstavljanje i 1939. baka Moses je sudjelovala na izložbi u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku i time potvrdila status poznate umjetnice.
Sa svojim izložbama obarala je rekorde posjećenosti te je ubrzo izlagala u više od 30 država. Proširivši se na komercijalna tržišta, njezine su se slike pojavile na američkim markicama, staklenkama džema, zavjesama i čestitkama, osobito božićnim. Samo je Hallmark prodao 16 milijuna Mosesinih čestitki 1947. Čak se smatralo da je u jednom trenutku bila popularnija od Jacksona Pollocka. Kada je časopis Life objavio članak o Pollocku 1949., Moses je bila razlog zašto je podnaslov glasio: "Je li on najveći živući slikar u Sjedinjenim Državama?"
Kada je napunila 88 godina, časopis Mademoiselle proglasio ju je "Mladom ženom godine".
Predsjednik Harry S. Truman uručio joj je trofej Ženskog nacionalnog novinarskog kluba za izvanredna postignuća u umjetnosti 1949., a Jerome Hill režirao je dokumentarac o njezinu životu 1950. koji je bio nominiran za Oscara. Godine 1952. objavila je svoju autobiografiju "My Life‘s History" za koju je dobila brojne nagrade. U njoj je zapisala: "Gledam unatrag na svoj život kao na dobar radni dan, obavljen je i osjećam se zadovoljna s njim. Bila sam sretna i zadovoljna, nisam znala ništa bolje i izvukla sam najbolje iz onoga što mi je život nudio. A život je ono što mi napravimo, uvijek je tako bilo, uvijek će tako biti."
Godine 1960., dok je slavila stotu, guverner New Yorka proglasio je 7. rujna, njezin rođendan, Danom bake Moses - a časopis Life ju je stavio na naslovnicu.
Baka Moses, koju zovu i kraljicom Božića, postiže i iznimno visoke cijene na tržištu umjetnina, primjerice njezina slika "Sugaring Off" iz 1943. godine, 2006. godine prodana je za 1,2 milijuna dolara.
"Svojim jednostavnim realizmom, nostalgičnom atmosferom i blistavim bojama kojima je portretirala jednostavan život na farmi i ruralni krajolik baka Moses osvojila je brojne sljedbenike", piše New York Times 1961. u povodu njezine smrti. "Uspjela je uhvatiti uzbuđenje prvog zimskog snijega, priprema za Dan zahvalnosti i novog, mlado zelenilo nadolazećeg proljeća... Osobno, baka Moses je šarmirala sve kamo god bi išla. Sićušna, živahna žena nestašnih sivih očiju i hitre pameti, znala je biti oštra na jeziku s ulizicama."