Matea Brstilo Rešetar, povjesničarka i povjesničarka umjetnosti, nova je ravnateljica Hrvatskog povijesnog muzeja. Njezino je imenovanje, međutim, u sjeni kontroverznog ministra kulture, također povjesničara, Zlatka Hasanbegovića. Do sada je bila viša kustosica za heraldiku i sfragistiku.
Kada ste se javili na natječaj za ravnateljicu HPM-a u prosincu, pretpostavljam, teško su se mogle očekivati ovakve polemike...
- Javila sam se jer je opći stav da na čelu muzeja bude stručna osoba iz kuće koja poznaje poslovanje, kolektiv i planove za daljnje djelovanje, s glavnim ciljem preseljenja. Ono što se dalje događalo, što se prelama preko novog ministra, prelama se i oko nas jer smo, uz Hrvatski državni arhiv, najavljeni kao kapitalni projekt.
Povijesni muzej treba biti kapitalni projekt, to nije sporno. Ono što jest neke su izjave novog ministra, primjerice objavljeno je u medijima da je u jednoj televizijskoj emisiji izjavio kako treba ukinuti pokroviteljstvo nad Jasenovcem.
- Prvi put čujem takvo nešto, koliko sam upoznata s ministrovim izjavama, vjerujem da je i ovo izvučeno iz konteksta. U domeni je Sabora da odlučuje o pokroviteljstvu. Smatram da treba komemorirati sve događaje podjednako, s obje strane, pa i u smislu pomirenja i smirenja ovog naroda. Žrtve su sve iste, ljudski su životi važni i svi zaslužuju pijetet i komemoraciju. Žrtve ne treba dijeliti, niti društvo polarizirati. Te su teme neupitne, ne možete sakriti niti Jasenovac niti Bleiburg, no konačno treba činjenično utvrditi i javno osuditi zločine, a tu nastupa država da osigura nesmetan rad znanstvenicima i istraživačima.
Izjava o Jasenovcu može se i pogledati na televiziji. Dosadašnja v.d. ravnateljica Nataša Mataušić rekla je kako ne bi pristala na funkciju i da su ju izabrali, jer ne misli isto što i ministar. Moglo bi se zaključiti da vi mislite isto?
- To je njezino jasno ideološko opredjeljenje. Ona je podmetnula leđa tijekom v.d. mandata, važno je za našu kuću da imamo osobu koja se bavi traumatičnim područjem kao što je Jasenovac, da radi na novom postavu Muzeja u Auschwitzu vezano uz dio koji se odnosi na države bivše Jugoslavije. Kao nacionalna kuća moramo imati takvog čovjeka. Što se mene tiče, kao mladi kustos, kad sam došla u kuću, nisam birala teme, pa su moje teme raznovrsne - od stalnog postava rodne kuće Nikole Tesle u Smiljanu do sudjelovanja na međunarodnom projektu UNESCO-a 'Imagining the Balkans'... Vjerujem da je moja prednost suradnja i ostvarenje izloženih projekata širokog spektra tema, budući da su teme kojima se bave moje kolege i jednako važne. I komunikacija s vanjskim suradnicima pomoći će da se odmaknemo od dnevnopolitičkih stvari i spustimo na stručnu razinu.
Tko je zadužen za koncepciju novog HPM-a?
- Teorijsku bazu stalnog postava rade Nataša Mataušić, Jelena Borovčak Marijanović, Ela Jurdana i kao ravnateljica stojim iza njih. Slijedi dorada, a potom sinopsis i scenarij.
Kuća Nikole Tesle je bio vaš prvi veći projekt?
- Godina 2006. bila je proglašena godinom Nikole Tesle, a događaj otvorenja imao je i jaki politički background, napose u odnosima između Republike Srbije i Hrvatske. Tesla je sam po sebi bio izuzetna osoba, genijalni izumitelj. Za njega se vežu razne kontroverze. Kao mladi kustos HPM-a bačena sam u vatru i dobila povjerenje da napravim stalni postav njegove Rodne kuće. I to mi je bilo dragocjeno iskustvo.
Čini mi se da vas to prati, politika, kontroverzne ličnosti. Da ste imenovali u drugim okolnostima, ne bih vas pitala je li antifašizam floskula? Ne smeta vam da vam se karijera stavlja u svjetlo imenovanja jedne osobe?
- Da, osobno mi smeta i voljela bih da se teme ne obrađuju u okviru kontroverzi jer mislim da je konačno došlo vrijeme da se može govoriti na temelju činjenica kako bi kontroverze ostale iza nas. Znam da bi se i bilo tko drugi isto našao u ovoj situaciji da se prijavio. Antifašizam nije sporan, jasan je u svojoj definiciji, i on je kao takav suprotan svakom obliku totalitarizma i antidemokratske zloupotrebe vlasti. Međutim, u kontekstu jugoslavenskog, totalitarističkog komunističkog režima, on postaje u najmanju ruku sporan. Na izložbi koju pripremamo za kraj mjeseca, posvećenoj 1945. godini, postoji cjelina 'Lice i naličje'. Izložba, naime, progovara o komunističkoj represiji, Bleiburgu, križnom putu, temama za koje sam kao autor ja zadužena. Bleiburg se prvi put muzeološki prikazuje, činjenično i objektivno.
Ostale teme?
- Teme likvidacije i uklanjanja političkih neistomišljenika te pitanje odnosa Crkve i države kao glavnog ideološkog protivnika nove komunističke vlasti. Dajemo, dakle, cijeli presjek tema kroz tri politička sustava, Kraljevine Jugoslavije, NDH razdoblja i DFJ. Bavimo se svim temama važnim za godinu, pregledom zločina sa strane NDH koji su i dalje bili prisutni, pobjedom saveznika, likovnosti, u kontekstu je vrlo zanimljiv rad Naste Rojc, kazališnim predstavama, intimnim i masovnim teatrom, svakodnevnicom….
Što planirate još za ovu godinu?
- Teme koje sam naslijedila iz prethodnog mandata. Bavit ćemo se, uglavnom, recentnijom povijesti, sve su to teme koje otvaraju pitanja za budući stalni postav.
Smatrate li da se za vašeg mandata može sakupiti 250 milijuna kuna, potrebnih za Muzej?
- Prema troškovniku projekta načinjenog za vrijeme mandata Ankice Pandžić, koja je prethodila Nataši Mataušić, donesen je realni troškovnik od 125 milijuna kuna. Kada se išlo na priču o javno-privatnom partnerstvu, govorilo se o 262 milijuna kuna, na 25 godina. Odluku o modelu financiranja projekta treba donijeti Vlada RH. Smatram da se muzeji i baština ne bi trebali financirati putem JPP-a, nisam upoznata niti s jednim primjerom da se u svijetu baštinske ustanove financiraju na ovaj način. Nadam se da će država iznaći sredstva. Trenutačno djelujemo u nemogućim uvjetima, na dvije lokacije. Neovisno o politici, trebali bismo biti prioritet i dočekati muzej na koji čekamo 170 godina.